hrvatski

Mehanizmi prevencije razvoja i širenja bakterijske rezistencije na antibiotike

istraživanja: Cilj ovog rada je prikazati postojeće mehanizme kontrole razvoja i širenja bakterijske rezistencije na antibiotike, usporediti ih te dati pregled napredaka u razvoju novih metoda, a navedene informacije mogu poslužiti za informiranje stručnih osoba kao i opće populacije. Hipoteze istraživanja su: 1. Selekcijski pritisak, izazvan uporabom antibiotika kod ljudi, može se smanjiti samo prevencijom infekcija i racionalnom uporabom kad se infekcije razviju. 2. Za razvoj novih antibiotika i alternativa antibioticima potrebno je razviti istraživačke centre neovisne o farmaceutskoj industriji. 3. Sve smjernice za racionalnu primjenu antibiotika, kao i smjernice za prevenciju bakterijskih infekcija, moraju biti kratke, jasne, provedive i unificirane. 4. Stroga zakonska regulacija i ograničenja primjene antibiotika kod životinja i u agrikulturi najznačajnije bi smanjila selekcijski pritisak. Materijali i metode: Na temelju pretraživanja podataka iz literature dan je pregled trenutna dostignuća svakoj pojedinog mehanizma prevencije razvoja i širenja rezistencije na antibiotike. Rezultati: Doprinos svakog pojedinog mehanizma prevencije razvoja i širenja bakterijske rezistencije na antibiotike je ocijenjen (najniže 1 do najviše 10) temeljem prikaza trenutnih dostignuća. Otkrivanje novih antibiotika je ocijenjeno najnižom ocjenom 1 zbog brojnih razloga, od kojih su najveći pad registracija novih proizvoda te pad ulaganja u daljnji razvoj. Racionalno propisivanja antibiotika je ocijenjeno s 2 zbog dosadašnjeg napretka te dokazima da geni za rezistenciju mogu zaostati godinama čak i nakon samo jednog indiciranog i pravilno provedenog liječenja antibiotikom. Biomarkeri su ocijenjeni s 3 zbog toga što još ne postoji idealan biomarker, molekularni testovi s 4 zbog lažno pozitivnih rezultata te površinom pojačana Ramanova spektroskopija s 5 zbog iznimno skupe opreme. Higijenske mjere su ocijenjene sa 6 zbog velikog broja oboljelih od teških bolničkih infekcija. Alternative antibioticima su skupno ocijenjene sa 7 zbog novih terapijski mogućnosti koje je potrebno dokazati ispitivanjima. Primjena antibiotika kod životinja i u agrikulturi je ocijenjena s 8 zbog izlaganja okoliša velikim količinama antibiotika korištenim u svrhu promocije rasta. Razumijevanje mehanizama rezistencije ocijenjeno je s 9 zbog toga što je neophodno sačuvati djelotvornost antibiotika koji su u kliničkoj upotrebi i doprinosu razvoju novih antimikrobnih molekula. Bakterijska cjepiva ocijenjena su s 10 zbog toga što prevencija nastanka infekcija isključuje potrebu za korištenjem antibiotika. Zaključak: Potrebno je razvijati neovisne i neprofitne istraživačke centre. Osim detaljnih, moraju postojati vrlo sažete i jasne smjernice i algoritmi za liječenje infekcija namijenjene svim zdravstvenim radnicima, a koje bi trebale biti jednake na međunarodnoj razini kako bi se osigurao jednak pristup liječenju u svim dijelovima svijeta. Brza i pouzdana mikrobiološka dijagnostika mora postati standard kliničke dijagnostike. Primjenu antibiotika kao promotora rasta u životinja bi trebalo zakonski zabraniti širom svijeta. Potrebno je usmjeriti se na prevenciju infekcija te bi bakterijska cjepiva trebala postati standard u liječenju infekcija. Samo sinergija svih poduzetih mehanizama prevencije bakterijske rezistencije na antibiotike može značajno usporiti daljnji razvoj i širenje, ali rezistenciju nije moguće u potpunosti zaustaviti.

antibiotici; rezistencija; prevencija razvoja i širenja rezistencije; mehanizmi

nije evidentirano