hrvatski

Doktorice, koja je moja dijagnoza?

S.Z., rođena 1956. godine, po zanimanju dipl. inženjer elektrotehnike, zaposlena, razvedena, majka dvoje odrasle djece. Na liječenje se javlja dvije godine nakon pojave prvih psihičkih smetnji koje su se manifestirale kao paranoidna intepretacija realiteta (osjećaj da ju promatraju i prate) te smetnji spavanja uslijed tumačenja da se krevet nalazi u magnetskom polju. Na nagovor supruga počinje se ambulatno psihijatrijski liječiti. Heteroanamnestički se doznaje je da za vrijeme pridržavanja terapijskih preporuka bolesnica visoko funkcionalna te ne pokazuje i ne verbalizira psihičke smetnje. Tri puta je bolnički liječena u Klinici za psihijatriju Vrapče, svaki put pod sličnom kliničkom slikom. Nakon svakog otpusta, unatoč uvođenju dugodjelujućeg preparata antipsihotika, opet prestaje uzimati lijekove i javljati se liječniku te se njezine psihičke tegobe ponovo intenziviraju uslijed čega se odselila od kuće, razvela od supruga, socijalno izolirala te postala disfunkcionalna u svim relacijama, uključujući i radno mjesto. Nekritična je prema svom psihičkom stanju i smanjena uvida zbog čega joj je nadležni CZSS imenovao službenog skrbnika za liječenje. Tijekom boravaka u našoj Bolnici učinjena je kompletna laboratorijska, neurološka, psihologijska, oftalmološka i radiološka obrada, u nalazima nema bitnijih odstupanja. Unatoč terapijskim intervencijama kod bolesnice ne dolazi do značajnih odstupanja u psihičkom statusu ; bolesnica uvijek aktivno sudjeluje u svim odjelnim aktivnostima, svoje ponašanje i paranoidnost prema suprugu racionalizira potrebom zaštite, djelomično zbog visoke intelektualne kapacitiranosti neupadnog je ponašanja te daje poželjne odgovore i disimulira . psihopatologiju u nakani što bržeg odlaska iz bolnice. Bolesnica ima očuvanu strukturu ličnosti, ali ispod koje buja floridna psihopatologija nedostupna korekciji. Perzistiraju sumanute ideje odnosa i persekucije, naročito prema suprugu i članovima obitelji. Vratila se u mjesto stanovanja gdje je u ambulatnoj psihijatrijskoj skrbi nadležnog psihijatra. Bolesnica je prvotno primljena pod kliničkom slikom sumanutog poremećaja, da bi zbog kasnije posvemašnje disfunkcionalnosti, upadnog i dezorganiziranog ponašanja, jasne paranoidnosti i afektivne slabije rezonancije i modulacije uz ideoafektivnu disocijaciju liječena kao paranoidna shizofrenija (s kasnim početkom). Budući da je ličnost bolesnice cijelo vrijeme očuvana, kognitivne funkcije su unatoč terapijskoj nesuradljivosti održane za cijelo vrijeme trajanja bolesti, očuvanih je voljno- nagonskih dinamizama te radnog funkcioniranja uz perzistirajuće sumanutosti, koje, iako refraktarne, nisu bizarnog karaktera, bolesnici postavljamo dijagnozu Perzistirajućeg sumanutog poremećaja.

dijgnoza. psihijatrija

nije evidentirano