hrvatski

Prikladnost in vitro epitelnog modela rožnice u ispitivanjima bioraspoloživosti lijeka u oku

Ispitati mogućnost korištenja in vitro epitelnog modela rožnice u ispitivanjima bioraspoloživosti lijeka u oku. In vitro HCE-T model humanog epitela rožnice uzgajan je na polikarbonatnim membranama (Transwell, Corning) obloženim kolagenom tipa I i fibronektinom. HCE-T stanična linija kultivirana je 7 dana na polikarbonatnim membranama, nakon čega je izložena zraku tijekom 3 dana. Ispitivanja permeabilnosti provođena su izravno na polikarbonatnim membranama korištenjem Krebs-Ringerovog pufera (KRB pH 7, 4, 20 i 37°C. U svrhu određivanja barijernih svojstava staničnog modela rožnice praćen je transepitelni električni otpor stanične barijere (TEER) tijekom ispitivanja. Permeirane količine obilježivača (fluorescein natrij, rodamin B, metoprolol tartarat, timolol maleat, propranolol hidroklorid) preko in vitro epitelnog modela rožnice određene su korištenjem fluorescencijskog čitača ploča te tekućinske kromatografije ultravisoke djelotvornosti. Ispitivanja permeabilnosti hidrofilnog obilježivača fluoresceina natrija i lipofilnog obiljaživača rodamina B ukazuju na prikladnost in vitro HCE-T modela za predviđanje puta apsorpcije oftalmika kroz biološku barijeru epitela rožnice. Dobra korelacija prividnog koeficijenta permeabilnosti (Papp) fluoresceina natrija i TEER-a upućuje na njegov paracelularni put apsorpcije svojstven malim hidrofilnim molekulama, dok odsutnost korelacije TEER-a i Paprodamina B potvrđuje njegov transcelularni mehanizam transporta. Korištenjem in vitro HCE-T epitelnog modela ispitana je permeabilnost i triju lipofilnih beta blokatora (metroprolol tartarata Papp= (114, 57+-5, 69)x10-7 cm/s, timolol maleata Papp= (138, 23+-15, 99)x10-7 cm/s, propranolol hidroklorida Papp=(131, 23+-2314, 47)x10-7 cm/s). Temeljem odsutnosti korelacije permeabilnosti i TEER-a moguće je pretpostaviti njihov transcelularni put transporta, u skladu s lipofilnom prirodom ispitanih obilježivača. Rezultati provedenih ispitivanja permeabilnosti obilježivača u skladu su s molekulskim svojstvima obilježivača i njihovim pretpostavljenim mehanizmima transporta. Dodatna ispitivanja većeg broja obilježivača različitog mehanizma transporta te korelacije s ex vivo/in vivo ispitivanjima potrebna su za potvrdu prikladnosti in vitro HCE-T modela za predviđanje bioraspoloživosti topikalno primijenjenih oftalmičkih lijekova.

in vitro model rožnice; HCE-T stanice; oftalmici; permeabilnost; bioraspoloživost

nije evidentirano