hrvatski

Intertekstualnost i paremija ili što se sve događa onome tko rano rani

Kao jedno od ključnih obilježja poslovica navodi se njihova formalna i sadržajna potpunost i zatvorenost. One i izvan nekoga teksta i u uklopljene u nj funkcioniraju kao formalna i sadržajna cjelina: poslovice se ne moraju sintaktički i morfološki prilagođavati tekstu u koji se uklapaju, a njihov se sadržaj u drugome tekstu iskorištava prvenstveno kroz postupak citiranja. Kako se pritom nedvojbeno radi o uspostavljanju relacija između dvaju tekstova (poslovice i teksta u kojem je ona upotrijebljena), uporaba je poslovica zanimljivo područje za proučavanje intertekstualnih veza. U tome će se smislu proučiti intertekstualne veze između poslovica i teksta u koji se one uklapaju (posebno intertekstualna veza između paremijskih neologizama i teksta). Prikazuju se složeni intertekstualni odnosi između preinačenih poslovica i teksta u koji se one uklapaju, s jedne strane, te poslovica prema kojima one funkcioniraju kao antiposlovice, s druge strane.

poslovica ; antiposlovica ; stopljena poslovica ; intertekstualnost ; tekst ; mikrotekst ; formalna modifikacija ; značenje

nije evidentirano