hrvatski

Poetika i politika izložbenih praksi

Radom se daje pregled glavnih obilježja muzejskih izlagačkih praksi u modernističkom i postmodernističkom razdoblju. Osnovni teorijski okvir za promatranje muzejskog izlaganja dan je teorijama muzeja koja su s jedne strane bliske kritičkoj analizi medijskih sadržaja i poruka, dok su s druge strane teorije bliske neomekluanovskom teorijskom krugu koji ističe društvenu važnost medija i medijske tehnologije. U oba stava izražena je povezanost izlagačkih modela s njihovom širom političkom, ekonomskom i društvenom ulogom. Dok je u modernističkom muzeju naglašena važnost predmeta kao materijalnog svjedoka određenog vremena i , u post-muzeju je to informacija o predmetu. Informacijska paradigma donijela je pomak od materijalnosti predmeta na njegov širi društveni kontekst i način na koji se može povezati sa živućim iskustvom posjetitelja. Time se proširila i normativno značenje kulture modernističkog razdoblja na popularnu kulturu i edukaciju postmodernizma u kojem je povećana važnost pojedinca i njegova iskustva nego društvenih kategorija klase, nacije i obrazovnog stupnja. Značajnu ulogu u transformaciji muzeja odigrale su suvremene tehnologije koje omogućuju uključivanje posjetitelja u višestruka kognitivna, emocionalna i tjelesna iskustva izloška i izložbe ali i povezivanje sa širim društvenim kontekstom.

muzej, izlaganje, komunikacija, mediji, modernizam, postmodernizam

nije evidentirano