hrvatski

Slavonske šume hrasta lužnjaka - važno i bogato obitavalište ugroženih vrsta kornjaša

Slavonski hrastici oduvijek su bili važno prirodno utočište mnogim, danas rijetkim i ugroženim, vrstama kornjaša. Posebice su u europskom kontekstu ugrožene one drvotočne vrste kornjaša koje za svoj razvoj trebaju obilje drvnog materijala različitih stupnjeva biološkog odumiranja i lignikolne degradacije. Neki su od tipičnih kornjaša iz ove skupine primjerice: velika hrastova cvilidreta (Cerambyx cerdo L.), velika četveropjega cvilidreta (Morimus funereus Mul.), alpinska cvilidreta (Rosalia alpina L.) i jelenak (Lucanus cervus L.). Sve su to vrste koje imaju višegodišnje razvojne cikluse i vezane su na drvnu tvar tijekom svojeg larvalnog života. Manjak fiziološki oslabjelog i mrtvog drva u šumi zapravo je sužavanje njihova prirodnog životnog supstrata i nije čudo da su u mnogim europskim zemljama populacije tih kornjaša dovedene u donje, kritične razine njihovih populacija. Europski i međunarodni pravni okvir stoga ih ponaosob štiti u brojnim direktivama i konvencijama poput Dodataka II i IV Direktive o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (DIRECTIVE 92/43/EEC), Bernske konvencije (BC 82/72/EEC) i drugih. Približavanjem naše zemlje europskoj pravnoj stečevini i skorim formalnim ulaskom u europsku zajednicu Hrvatska je preuzela svu obvezujuću legislativu, pače dodala i vlastitu (Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 99/2008). Intencija je ovog prikaza ukazati na činjenicu da su aktualni slavonski hrastici sa svim svojim dobnim stadijima i raznolikom vegetacijskom strukturom, tijekom čitavoga razdoblja šumarskoga gospodarenja na ovim prostorima, sačuvali obilje šumskih vrsta kukaca, pa tako i onih posebnih grupa koje danas Europa posebno vrednuje i pokušava ih legislativnim potezima sačuvati i spasiti od regionalnog odumiranja. Stav je autora da su naši hrastici apsolutno neusporedivi s hrastovim šumama najvećeg dijela današnje Europe, posebice njezina središnjeg i zapadnog dijela, te da u svojoj regularnoj uzrasnoj strukturi i uz stoljetno primjenjivane postulate uzgoja i obnove potpuno pružaju održivo stanište za drvotočne vrste kornjaša. Dapače, u nekim vremenskim periodima i u dijelu ovih šuma vrste kornjaša koje su formalno pod nacionalnom i nadnacionalnom pravnom zaštitom pojavljuju se u brojnosti koja se ponekad može nazvati štetnom. To svakako upućuje na činjenicu da za sada te vrste ne pokazaju znakove ugroženosti populacija, odnosno da postojeća praksa gospodarenja zadovoljava njihove potrebe u staništu. Fragmentacija šumskih površina i promjene hidrološkog režima koje utječu na fiziologiju šume te eventualne promjene u gospodarenju u smislu intenzivnije "kapitalizacije" cjelokupnoga drvnog materijala neminovno bi dovele do stanja u kojem je navedene vrste potrebno dodatno štititi, a što se - povijesno gledano - dogodilo u većini zemalja središnje i zapadne Europe.

hrast lužnjak ; biološka raznovrsnost ; kornjaši ; crvene liste ; Natura 2000

nije evidentirano