hrvatski

Vinodolski zakon

Hrvatski srednjovjekovni prostori bili su dionici zapadnoeuropske civilizacije, kulture, jezika i pisma, što se zajednički naziva orbis Latinus, ali ujedno i prostori na kojima je primjetan utjecaj različitih pravnih sustava. Vinodolski zakon ili zakonik najstariji je i najznačajniji hrvatski srednjovjekovni pravni spomenik. Ujedno je i naš najstariji popisni pravni običaj (consuetudo). Donesen je, odnosno kodificiran, točno prije 725 godina u Novom Gradu (današnji Novi Vinodolski). Na njegovu početku (f. 1v), u formuli invokacije i datacije, stoji zapisano: Vъ ime B(o)žie, amen. Let g(ospod)nih 128[8.], indicio pravo, dan 6. miseca ĵenvara. – Vъ vrěme krala Ladislava preslavnoga krala ugrskoga kralestva nega leto 6. na deset[e]. Va vrime ubo velikih muži gospode Fedriga, Ivana, Levnarda, Duima, Bartola i Vida, krčkih, vinodolskih i modruških knezi (U ime Božje. Amen. Ljeta gospodnjeg 1288., indikcije prve, šestoga dana mjeseca siječnja. U vrijeme kralja Ladislava, preslavnoga kralja ugarskoga kraljevstva, godine šesnaeste njegova kraljevanja, u vrijeme pak velikih muževa gospode Fridrika, Ivana, Leonarda, Dujma, Bartula i Vida, knezova krčkih, vinodolskih i modruških). Svojom starinom Vinodolski zakon ide uz bok Ruskoj pravdi (Правда русьская, 11. – 13. st.), najranijemu slavenskomu tekstu običajnoga prava, a što posebno dolazi do izražaja u pogledu zastupljenosti praslavenskih pravnih termina i formula u njegovu tekstu. U odnosu na nešto ranije ili istovremene europske zakone, usporediv je primjerice s njemačkim Sachsenspiegel (Sassenspegel/Sassen Speyghel, 13. st.) ili pak s ugovorom između švicarskih kantona Uri, Schwyz i Unterwalden iz 1291. godine. Vinodolski zakon zbornik je hrvatskoga običajnog prava na području na kojem je donesen i na koje se odnosio u danom trenutku s nepobitnim izvorištem u starom slavenskom pravu, ali i s primjetnim utjecajem drugih pravnih područja: npr. iz germanskoga prava (Leitkauf = likuf) ili iz langobardske terminologije (ariman = perman). Pravni običaj kao takav bio je promjenjiv, a valjanu je snagu dobivao primjenom kako od naroda tako i od (sudske) vlasti. Vinodolski zakon ima određenih sličnosti s Korčulanskim i Poljičkim statutom, jer im je podloga staro hrvatsko pravo, a u njegovu su okruženju samo stoljeće kasnije sastavljeni Senjski statut i Krčki (Vrbanski) statut dok je Trsatskom zakonu bio izravna podloga. Vinodolski zakon mnogostruko je važno povijesno vrelo, ne samo za pravnu povijest i filologiju, već i za poznavanje društvenih struktura Vinodola, crkvenoga ustroja, etnološke i kulturne baštine. Stoga smo slobodni zaključiti da je Vinodolski zakon i danas podjednako poticajan i aktualan iako je od njegova donošenja prošlo točno 725 godina: još iz njegovih odredbi štošta možemo zamijetiti i naučiti. Možda je više negoli išta zamjetljiv njegov izrazito humani zakonski karakter.

Vinodolski zakon

nije evidentirano