hrvatski

Kognitivni pristup ergonomskom dizajnu radnog i prometnog okoliša

Multidisciplinarna ergoprosudba sustava čovjek – stroj – okoliš od dizajnera upravljačnica i prometnih procesa zahtijeva znanja i vještine iz tzv. netehničkih znanosti. Nedopustiva je okolnost istraživanje ponašanja vozača i/ili projektiranje prometnih procesa samo prema klasičnom biheviorističkom pristupu na temelju objektivnog statističkog rizika nakon ekspertiza prometnih nesreća, kada je već od 80-ih godina prošlog stoljeća u Europi konstatirano da statistički objektivni rizik nije odrednica ponašanja vozača. Subjektivni rizik postaje jednak objektivnom statističkom riziku jedino u trenutku kada vozač postupa na granicama svoje sposobnosti, zadaća tada postaje preteška i vjerojatan je gubitak kontrole nad vozilom bez ITS-a ili sustava za pomoć vozaču koji bi eliminirali ili smanjili utjecaj čimbenika smetnje. Udjel „ljudskog faktora“ nije isti kod biheviorističkog i kognitivnog pristupa istraživanjima, iako u svim prometnim granama kod biheviorističkog pristupa istraživanjima statističkog objektivnog rizika intenzivno dominira. Čimbenici „prometnog okoliša“ i „prometnog sredstva“ radni okoliš upravljačnice), prema dinamičkom otvorenom Fullerovom TCI modelu „zahtjev zadaće-sposobnost vozača“, utječu na težinu zadaće tijekom vožnje. Težinu zadaće i kognitivno opterećenje vozača tijekom vožnje moguće je, među ostalim, programirati i dizajnom upravljačnice, razmještanjem i pozicioniranjem svih često korištenih komandi na upravljačkoj ploči, a u interakciji s rasponima dosega ruku i biakromijalnim rasponom u središnjih 90 % iz dovoljnog i slučajnog uzorka vozača. Izrazito je bitno grupiranje i razmještaj srodnih komandi za promjenu brzine, jer je težina zadaće u TCI modelu dominantno povezana s promjenom brzine od „ljudskog faktora“. Za muške vozača tramvaja iz Sarajeva - pomoću parametara s brojčanim iznosima Iv , P(%) i ō - određeni su dominantni i važni čimbenici subjektivne smetnje iz kognitivne percepcije vozača, jer je kognitivno opterećenje vozača jedan od čimbenika promjene perceptivnog vremena odziva vozača PRT. Udjel „ljudskog faktora“ u čimbenicima smetnje vozača tramvaja povezan je s uvjetima rada i odmora, te je dokazano da taj udjel kod kognitivnog pristupa istraživanju nije dominantan u odnosu na udjele „prometnog okoliša“ i „prometnog sredstva“

vozači tramvaja ; dominantni i važni čimbenici smetnje ; udjel „ljudskog faktora“ ; težina zadaće ; perceptivno vrijeme odziva

nije evidentirano