hrvatski

Otpornost adolescenata u dječjim domovima

Otpornost mladih u riziku jest fenomen koji je do sada bio zanemaren u istraživanjima psihosocijalnog funkcioniranja djece i mladih u Hrvatskoj. Da je to neopravdano, govore podaci ovog istraživanja. Otpornost se definira kao proces pregovaranja, prevladavanja i prilagođavanja značajnom izvoru stresa ili traume (rizika). Snage i resursi unutar pojedinca, njihovog života i okoline (zaštitni mehanizmi) potiču taj kapacitet za prilagodbu i oporavak (dobar ishod) u situaciji nedaće. Tijekom života, iskustvo otpornosti će varirati (prilagođena definicija Wiendle ( 2011:163). Svrha rada je proširiti spoznaje o otpornosti adolescenata u dječjim domovima u Hrvatskoj uz pomoć analize suvremenih znanstvenih spoznaja te empirijskog istraživanja. U skladu s tim, cilj istraživanja je utvrditi prediktivnu ulogu demografskih čimbenika, rizika i zaštitnih mehanizama u objašnjenju različitih razvojnih ishoda te razlike u spolu, dobi i zaštitnim mehanizmima između sudionika s visokim rizikom i dobrim razvojnim ishodom te sudionika s visokim rizikom i lošim razvojnim ishodom. Istraživanje je temeljeno na teoriji ekoloških sustava (Bronnferbrenner, 1979, prema Renkert, 2005) i teoriji samoodređenja (Ryan i Deci, 2001). Dva su dijela istraživanja: predistraživanje i glavno istraživanje. Predistraživanjem se nastojalo provjeriti metrijska obilježja nekih od instrumenata, i to na prigodnom uzorku od 120 mladih (14 – 18 godina, M=16.47, SD=1.2) iz domova za odgoj i odgojnih domova. U glavnom istraživanju sudjelovalo je 228 mladih u dobi od 14 – 18 godina (M=16.79 ; SD=1.11). smještenih u 14 dječjih domova u Republici Hrvatskoj. Riječ je o prigodnom uzorku. Za provedbu istraživanja, korištena je opsežna baterija instrumenata: 1) Upitnik sociodemografskih, obilježja izdvajanja iz obitelji i domskog smještaja djeteta, 2) Lista velikih životnih događaja/stresora (kreiran za potrebe ovog istraživanja), 3)Upitnik svakodnevnog stresa adolescenata smještenih u instituciju (kreiran za potrebe ovog istraživanja), 4) Prilagođena verzija upitnika Modul otpornosti i razvoja mladih (WestEd & CDE, 2000 ; 2001), 5) Samoprocjena mladih o ponašanju i osjećajima (Achenbach, 1991), 6) Skala subjektivne sreće (Lyubomirsky i Lepper, 1999). Podaci su prikupljani pomoću samoprocjene (osim kod instrumenta o sociodemografskim podacima i akademskoj kompetenciji koji su ispunjavali odgajatelji). Kako bi se ostvarili istraživački ciljevi korištene su sljedeće metode za obradu podataka: deskriptivna statistika, Spearmanov koeficijent korelacije, χ2 test, t-test/Mann-Whitneyev test, hijerarhijska regresijska analiza i diskriminacijska analiza.

otpornost; adolescenti; dječji domovi

nije evidentirano