hrvatski

Podjela i patobiokemija droga

Odavno je poznato da su sredstva ovisnosti ili droge tvari koje unijete u organizam predstavljaju opasnost za zdravi i bolesni organizam. Kontinuiranim uzimanjem dovode do ovisnosti, to jest psihološkog, a ponekad i fizičkog stanja organizma, koje je karakterizirano nagonom za ponovnim uzimanjem tih sredstava kako bi se postigao odgovarajući psihološki i fizički učinak. Organizam naviknut na neku drogu uslijed fizičke ovisnosti ili tolerancije počinje zahtijevati sve veće količine kako bi se postigao jednak farmakološki učinak. Pri odvikavanju od nekog sredstva ovisnosti ovisnici osjećaju, ovisno o vrsti unesene droge, simptome poput mučnine, glavobolje, nemira, pojačanog znojenja, te poremećaja spavanja. Čak i nakon što je stanje fizičke ovisnosti prošlo, ostaje navika, oblik psihološke ovisnosti, koja potiče daljnju, stalnu potrebu za uzimanjem droge. Stoga je upitno da li i kako ovisnici mogu socijalno normalno funkcionirati na poslu i u kući. Droge se prema načinu djelovanja mogu podijeliti na stimulanse (amfetamini/ metamfetamini, kokain), sedative (barbiturati, benzidiazepini, metakvalon), halucinogene (kanabinoidi, LSD, fenciklidin) i analgetike (metadon, opijati, propoksifen) dok prema kemijskim svojstvima mogu biti topivi u vodi, hidrofilni ili topivi u mastima, hidrofobni...

droga; podjela; patobiokemija

nije evidentirano