hrvatski

Zaštita zdravlja i sigurnost radnika primjenom pravila o radnom vremenu i odmorima

Direktiva 2003/88/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena važan je izvor sekundarnog prava Europske unije (EU), koji obvezuje i Republiku Hrvatsku. Na osnovi te Direktive, kao i Direktive 93/104/EZ čije je važenje prestalo donošenjem Direktive 2003/88/EZ, razvijena je praksa Europskog suda pravde(ESP), koja je izvor prava koji države članice moraju uvažavati. Najveći dio te prakse, neovisno što se odnosio na Direktivu 93/104/EZ, još je uvijek relevantan za primjenu Direktive 2003/88/EZ. Iz navedenih izvora prava nedvojbeno proizlazi svrha propisa o organizaciji radnog vremena i odmorima, a to je zaštita zdravlja i sigurnost radnika na radu, koju moraju imati u vidu subjekti prava i institucije Republike Hrvatske kada primjenjuju i tumače nacionalne propise o radnom vremenu i odmorima. ESP dosljedno inzistira na širokom tumačenju osnovnih pravila kojima pravni poredak EU-a osigurava pojedincima važna subjektivna prava te inzistira na vrlo restriktivnom tumačenju pravila kojima su dopuštena ograničenja, odnosno iznimke od primjene osnovnih pravila. ESP ne dopušta da se na osnovne koncepte kao što su radno vrijeme, radnik i poslodavac primjenjuju definicije iz nacionalnih pravnih poredaka, ako njihova primjena dovodi do uskrate ili ograničavanja prava koja proizlaze iz pravnog poretka EU-a. Na područje primjene Direktive 2003/88/EZ izravno utječe način na koji se primjenjuje i tumači odredba koja određuje područje primjene Direktive Vijeća 89/391/EZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poboljšanje sigurnosti i zdravlja radnika na radnom mjestu. Ta su tumačenja relevantna i za primjenu posebnih zakona i drugih propisa kojima se u Republici Hrvatskoj uređuju prava i obveze radnika u određenim djelatnostima, kao što su carinska služba, policija, vatrogastvo i dr. Zaključno se utvrđuje da u sekundarnom pravu EU-a i praksi ESP-a postoje brojni argumenti u prilog shvaćanju da su pravila o radnom vremenu i odmorima pravila za zaštitu zdravlja i sigurnost radnika.

radno vrijeme; odmori; zaštita zdravlja i sigurnost; sekundarno pravo EU-a; tumačenje prava

nije evidentirano