hrvatski

Filip de Diversis. Sabrana djela. Opis Dubrovnika. Govori u slavu kraljeva

Filip de Diversis, humanist rodom iz Lucce, boravio je od 1434. do 1444. u Dubrovniku, kao ravnatelj više škole, u kojoj je poučavao latinski i talijanski jezik, retoriku i filozofiju, a možda i pjesništvo i etiku. Upravo mu je ta životna epizoda namrijela povijesno pamćenje, jer je u Dubrovniku stvorio najveći i najvažniji dio svoga opusa: „Opis zdanja, vladavine i hvalevrijednih običaja slavnoga grada Dubrovnika“, te tri prigodna govora u čast ugarskih kraljeva Sigismunda i Alberta. Znamo ponešto i o drugim detaljima iz njegova života, no ništa od onog što nam je do sada poznato ne nadmašuje povijesno značenje djela koje je napisao u pohvalu Dubrovnika. „Opis Dubrovnika“, pisan (kao i govori) latinskim jezikom, jedan je od najvažnijih narativnih izvora za povijest Dubrovnika u 15. stoljeću. Iz toga djela saznajemo mnogo toga o čemu drugi izvori šute, od opisa grada, njegovih zidina, crkava i palača, njegova političkog uređenja, crkvenog ustroja, gospodarskog života i velikih blagdana do sklapanja braka, svadbenih i pogrebnih običaja, igara, odijevanja žena, vjere i hereze, svega onoga što čini ljudski život na tom mjestu u tome vremenu. Govori i o jeziku, retorici, obrazovanju, umjetnosti, duhovnosti, ugarskoj vlasti, ustroju vojske i mornarice. U Diversijevo vrijeme Dubrovnik je bio veliko gradilište: gradi se novi Knežev dvor i zidine, proširen je Arsenal, podignut je novi Orlando i zvonik sa satom, vodovod, nicale su crkve, ljetnikovci i samostani u okolici grada, radi se i u luci. Njegova pohvala nije samo opisala već dijelom i oblikovala sliku petnaestostoljetnog Dubrovnika. Postala je jedna od referentnih točki samoidentifikacije grada. Diversijev Dubrovnik, grad koji uživa “slast slobode”, koji se s njome poistovjećuje, arhetip je grada uopće. Upravo je jedan stranac konstruirao i danas živu predodžbu dubrovačkog srednjovjekovlja, koja je tadašnjim, a i kasnijim stanovnicima grada uzdigla je samosvijest i domoljublje. Govori koje je talijanski učitelj Filip de Diversis sredinom 15. stoljeća održao u dubrovačkoj katedrali u prigodi obilježavanja krunidbe i zadušnice ugarskih kraljeva Sigismunda i Alberta, za hrvatsku historiografiju imaju višestruko značenje. Prije svega, oni svjedoče o izuzetno dobrim odnosima ugarskih kraljeva i najjužnijega grada njihovog kraljevstva. Priznavši ugarsku krunu 1358. grad je prvi puta došao u političku zajednicu s Ugarskom i Hrvatskom i u toj zajednici ostao i u 15. stoljeću, kada su ga mletačka i turska osvajanja teritorijano odvojila. O tim značajnim zbivanjima svjedoče i Diversisovi govori. Oni su također svjedočanstvo o Dubrovniku toga vremena, o političkom značenju dubrovačke vlastele na ugarskom dvoru, o diplomaciji, ali i o stilu i ukusu vremena, književnom stvaralaštvu, ceremonijama i običajima. Iako pisani rukom stranca, oni se s punim pravom svojim sadržajem i mjestom nastanka mogu ubrojiti među plodove hrvatskog latinizma. Knjiga sadrži uvodnu studiju, Diversijev „Opis položaja, zdanja, vladavine i hvalevrijednih običaja slavnoga grada Dubrovnika“ iz 1440. godine, govor na zadušnici cara Sigismunda Luksemburškog iz 1437. godine, govor u slavu kralja Alberta Habsburškog iz 1438. godine te govor prigodom njegove smrti, 1439. godine.

Filip de Diversis; laudes civitatum; počasni govori; ugarski kraljevi; Dubrovačka Republika

nije evidentirano