hrvatski

Intertekstualnost, intermedijalnost i interdisciplinarnost u filmskom eseju

Filmski je esej uvjetovan spregom intertekstualnosti, intermedijalnosti i inter-disciplinarnosti, odnosno istraživanjem različitih umjetničkih disciplina, inter-disciplinarnim interakcijama s humanističkim znanostima, kao i susretima sa znanstvenim disciplinama. Film transformira sve što citira, a filmski esej uvi-jek teži ka metafilmu koji računa na upućenost gledatelja. Svojstvo je filmskog eseja nestalnost forme i otvorenost k eksperimentu. Intertekstualnost se tako najjednostavnije može definirati kao međusobnu povezanost dvaju ili više tekstova, prvenstveno kao odnos prema književnim tekstovima u kojem se pod-razumijeva da je za razumijevanje jednoga djela ključno poznavanje drugog djela. Ideja o intermedijalnosti pak proizlazi iz činjenice da mediji nisu u pot-punosti samosvojne cjeline nego da se uvijek sastoje od kompleksnih medijal-nih konfiguracija. Film po svojoj prirodi uvijek teži k ‘nečistim’ formama, od-nosno uvijek nalazi spregu s drugim umjetnostima, posebno s književnosti. U filmskom se eseju stoga pod intermedijalnošću podrazumijeva ispostava mate-rijala i tema, u kojoj nije film taj koji se ponaša intermedijalno već njegov materijal, pa se intermedijalnost događa na nivou naratologije i uvjetovana je transmedijalnošću priče. Također, intermedijalnost bi se u slučaju filmskog esejizma mogla nazvati svojevrsnom hermeneutikom filma, načinom analize a ne samo opisa pojedinog djela. U filmu tako općenito razlikujemo vezu između filma i drugih umjetnosti, kao i citate iz drugih filmova i citate iz drugih um-jetnosti. Primjena interdisciplinarnosti pak na neizravan način pretpostavlja oblik dijaloga i interakciju između dviju ili više disciplina kao i denaturaliza-ciju postojećeg znanja.

Filmski esej ; intermedijalnost ; intertekstualnost ; metafilm ; audio-vizualna montaža

nije evidentirano