hrvatski

Filmski esejizam Ante Babaje: Tijelo kao proces suđenja

Babajini se dokumentarni filmovi mogu nazvati filmskim esejima, odnosno smatrati ishodištem filmske esejističke meditacije o tijelu koja će se provlačiti kroz sve njegove kasnije igrane filmove (Breza, 1967 / Mirisi, zlato i tamjan, 1971 / Kamenita vrata, 1992, pa do njegovog posljednjeg, dokumentarnog filma Dobro jutro, 2007). Babaja, naime, pripada tipu redatelja kojem su dokumentarni filmovu prije studija čovjeka negoli njegove akcije. Esejizam se može prepoznati u slijedećim Babajinim filmovima: Jedan dan u Rijeci (1955), Tijelo (1964), Kabina (1966), Čekaonica (1975) i Starice (1976). Navedene filmove objedinjuje naglasak na esejističkom poticaju koji bi se najjednostavnije mogao okarakterizirati kao bihevioristička studija ljudskog tijela ; starenja, propadanja, prepuštenosti, napuštenosti i na kraju smrti.

tijelo; dokumentarni film; film esej; subjektivizacija; vrijeme

nije evidentirano