hrvatski

Moralnoteološka promišljanja klerika u baroknom Dubrovniku

Dugotrajno razdoblje obnove poslije velikog potresa 1667. godine vlasti Dubrovačke Republike iskoristile su da bi pod izlikom nedovoljnih sredstava izvršile poseban pritisak na kler nadbiskupije, nastojeći ga što više ograničiti. Iako je kler siromašio i nazadovao, očuvala se čvrsta intelektualna jezgra pojedinaca koji su kao državni teolozi, tj. posebni savjetnici vlasti u pitanjima odnosa između države i Crkve, odgovarali na stotine pitanja vezanih uz razne pojave iz svakodnevice. Zahvaljujući međunarodnim utjecajima, vremenom su počeli pisati samostalne radove iz područja moralne teologije. Većina je nastala tijekom studija na visokim učilištima u Napulju i Rimu, ali dvije veće rasprave zaslužuju osobitu pažnju. Viridarium fra Vitala Andrijaševića donosi niz ćudorednih savjeta, izdvajajući škrtost kao korijen grijeha, dok o. Vlaho Morgini kroz učenu raspravu o lihvi ne zaostaje za vodećim teolozima druge polovice 18. stoljeća. Na osebujan način pridružio im se svjetovnjak Stjepan Šuljaga, koji je u predgovoru djela francuskog isusovca Antoinea o moralnoj teologiji iznio kritičke opaske o filozofiji i teologiji.

Dubrovačka Republika; društvo; Crkva; moralna teologija; lihva; fra Vital Andrijašević; o. Vlaho Morgini; Stjepan Šuljaga

nije evidentirano