hrvatski

Predikat u hrvatskim poslovicama

Poslovice su minijaturne strukture koje u sažetom obliku iznose zaokruženu misao, kontekstualno uključenu, ali opet univerzalnu. One su zatvorene strukture, rečenice čije se temeljno ustrojstvo sastoji od subjekta i predikata. Korpus na kojemu je napravljena analiza predikata sastoji se od 800 poslovica . Analiza predikata u hrvatskom jeziku počinje njihovim izdvajanjem u rečenici. Iako se smatra da se polovice dijele na jednodijelne i dvodijelne, u analizi se pokazalo da postoje poslovice koje imaju četiri dijela (Dok daješ, │ dobar si, │ kad ne daješ, │ ništa si.), 24 ih ima tri dijela (Tko nije probao zlo, │ ne zna│ što je dobro., Jedno koljeno stječe, │ drugo uzdržava, │ a treće rastječe., Kada brod nastrada, │ i budala zna│ da nije dobro plovio.), 310 ih ima binarnu kompoziciju (Koga nema, │ bez njega se može., Kada si u kolu, │ moraš igrati., Što oko ne vidi, │ srce ne zaželi.), a ostale su jednodijelne (Hrabrima i zvijezde pomažu., Jedna lastavica ne čini proljeće., Vatra vatru ne gasi., U laži su kratke noge.). Podjelom poslovica prema rečenicama, odnosno predikatima, dobiveno je oko 1200 predikata na kojima je napravljena analiza.

hrvatski jezik, poslovice, predikat, lice, rod, broj, glagolsko vrijeme

nije evidentirano