hrvatski

Nastajanje i jezično oblikovanje hrvatskih lekcionara u 15. i 16. stoljeću

U ovoj se disertaciji istražuje kompleksno pitanje nastajanja i jezičnoga oblikovanja hrvatskih lekcionara u 15. i 16. stoljeću. Pokazuje se da je dosadašnje znanje o tom problemu, kao i znanje o pojedinim lekcionarima nedovoljno te se stoga pristupa tekstološkoj analizi građe u okviru povijesne sociolingvistike. Analiza se provodi na korpusu od približno 400.000 pojavnica, koji se sastoji od transkribiranih tekstova šest lekcionara. Posebno je u fokusu transmisija biblijskih imena. Analizirana građa uspoređuje se s crkvenoslavenskim, latinskim te talijanskim tekstnim svjedocima, pri čemu se koristimo i građom dostupnom zahvaljujući digitalnoj humanistici. Prvi put se dokazuje da je i horizontalno prevođenje, tj. prevođenje s jednoga vernakulara na drugi, bilo formativni jezični faktor hrvatskih lekcionara, u čemu je ključan Ranjinin lekcionar, za koji smo utvrdili da je nastao po modelu talijanskoga lekcionara. Pokazuje se da je širenje lekcionara ne samo narodni, međudijalektni proces nego i međunarodni. Za nastanak prvih lekcionara, koji smještamo u 14. stoljeće, predlažemo model po kojem je izvorni prijevod s latinskoga jezika bio odmah izložen kontaminacijama iz crkvenoslavenskih i talijanskih (romanskih) izvora jer su oni po definiciji heterogeni i otvoreni utjecajima do početka 16. stoljeća, u kojem se zahvaljujući pojavi tiska uglavnom reproducira Lekcionar Bernardina Splićanina. Pokazujemo da znatna promjena dolazi tek s početkom 17. stoljeća jer se kao glavni formativni faktor pojavljuje proces devernakularizacije, što povezujemo s promijenjenim sociolingvističkim uvjetima na europskoj razini.

hrvatski lekcionari; talijanski lekcionari; povijesna sociolingvistika; tekstologija; horizontalno i vertikalno prevođenje; vernakularne biblije; 15. i 16. stoljeće

This dissertation explores the complex issue of the genesis and linguistic formation of Croatian lectionaries in the 15th and 16th century. It is shown that this topic lacks research, and that the knowledge on particular lectionaries is especially not of a satisfactory level. Therefore, methods of textual criticism and historical sociolinguistics are combined in our approach. The analysis is performed on a corpus of approximately 400, 000 tokens that contains texts of six transcribed lectionaries. The focus is on the transmission of biblical names, and the analysed material is compared with the Church Slavonic, Latin and Italian witnesses. The materials available in the digital humanities resources are vital for this type of comparison. The novelty of our approach is that we were able to prove that the horizontal translation (i.e. translation between two vernaculars) took part during the linguistic formation of Croatian lectionaries. The Ranjina lectionary, for which we have shown that it is created on the model of the Italian lectionaries, is essential in this process. The expansion of the lectionaries is not only a national, interdialectal process, but also an international pheno