hrvatski

Psihodrama i trauma - scenski pristup traumatskom iskustvu

Važan čimbenik psihodramske terapijske strategije u liječenu traumatskog iskustva jest – ponovni susret s traumom. Od vitalnoga je značenja za protagonistu susresti se s traumom, no bitno je i povezati je s osjećajem da je ona prevaziđena. Kako bi se to postiglo, u psihodramskom se procesu rabe univerzalni terapijski faktori: ponovo odigravanje traume (potisnuta se iskustva počinju odigravati na sceni, sjećanja se verbaliziraju u sigurnom okruženju terapijske grupe) kognitivno obrađivanje traume (ponovno razumijevanje događaja, prorada nesvjesnih konflikata koji bi mogli biti povezani s traumom) emocionalna katarza (igrom se oslobađaju emocionalni zaostaci traume što izaziva katarktičku reakciju i pomaže integraciji čitavoga iskustva) nadgradnja realiteta (traumatska se prošlost može prenijeti u sadašnjost putem nadgradnje realiteta s kojim se protagonist hvata ukoštac na drugačiji način nego ranije: proaktivno, samouvjereno i sigurno u sebe) interpersonalna potpora (fokus grupe usmjerava se na činjenicu kako trauma utječe na međuljudske odnose čime se sprečava protagonistova izoliranost). Sve navedene faze, s praktičnoga gledišta počivaju na širokoj lepezi stručnoga psihodramskog eklekticizma čija se djelotvornost može promatrati i kao dvosjekli mač: kao rizik retraumatizaciji ili pak kao povratak protagonistovog osjećaja kontrole i sigurnosti.

psihodrama; trauma; terapijski faktori

nije evidentirano