hrvatski

O. fra Anđelko Badurina (1935. – 2013.), franjevac trećoredac glagoljaš i povjesnik umjetnosti

U subotu, 14. prosinca 2013., u samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša u Odri kod Zagreba u 79. godini života preminuo je o. fra Anđelko Badurina, franjevac trećoredac glagoljaš i povjesnik umjetnosti. Anđelko Badurina rođen je u Lunu na otoku Pagu 2. listopada 1935. godine. Gimnazijsko obrazovanje započeto u Senju nastavio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, a završio u Splitu. Za svećenika je zaređen 1961. u zagrebačkoj katedrali. Diplomirao je teologiju 1963. (tema diplomskoga rada bila je Suvremeni grčko-pravoslavni teolozi o jedinstvu pravoslavlja, 1962.) i pohađao poslijediplomski studij na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zatim je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao povijest umjetnosti te se 1969. zaposlio kao stručni suradnik u Institutu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (od 1975. do 1990. Centar/Institut za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu). Na početku je radio kao tajnik Instituta, a od lipnja 1971. do travnja 1972. bio je i vršitelj dužnosti direktora Instituta, a potom nastavio u znanstvenim zvanjima. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio je s područja povijesti umjetnosti magisterij (Iluminacija srednjevjekovnih pravničkih rukopisa u Dalmaciji – Dubrovnik, 1972.) i doktorat (Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, 1974.). Oboje pod mentorstvom uglednog hrvatskog povjesničara umjetnosti prof. dr. Milana Preloga. U svojoj matičnoj struci i na radnome mjestu redovno je napredovao: zvanje znanstvenog suradnika postigao je 1974., višeg znanstvenog suradnika 1980., a u zvanje znanstvenog savjetnik izabran je 1987., dok je 1998. biran u ondašnje zvanje znanstvenog savjetnika drugi put, tj. u trajnom zvanju, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijesti umjetnosti. Uža specijalnost fra Anđelka Badurine bio je srednji vijek: ikonografija, ikonologija, iluminirani rukopisi, samostanska arhitektura, urbanizam, hagiotopografija te istraživanje hrvatskoga glagoljaštva u cjelini. Završio je osobne projekte Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj (tiskano kao knjiga 1995. godine zasebno na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Instituta za povijest umjetnosti, a u sklopu serije Monumenta artis Croatiae) i Hagiotopografija Hrvatske (objavljeno 2006. u izdanju Instituta za povijest umjetnosti i Kršćanske sadašnjosti u obliku kompaktnog diska računalne baze podataka). Istraživao gotovo u svim državnim i crkvenim arhivima u Hrvatskoj, a u inozemstvu u Vatikanu, Veneciji, Beču i Budimpešti, dok je iznimno velik njegov prinos uređenju sakralnih zbirki te izradi niza elaborata za restauraciju i revitalizaciju oštećenih, napuštenih ili ostarjelih samostana i drugi zdanja u Hrvatskoj. Osim toga, objavio je brojne radove i knjige (npr. Porat – samostan franjevaca trećoredaca 1480-1980, 1980. ; Sakralni prostor tijekom povijesti i danas, koaut., 1987. ; Uloga franjevačkih samostana u urbanizaciji dubrovačkog područja, 1990. ; Boljunski glagoljski rukopisi: Kvaderna od dot cerkav boljunskeh, 1992. ; Datja i prijatja: primici i izdaci samostana franjevaca trećoredaca glagoljaša u Martinšćici na otoku Cresu, 1995. ; Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku 1734. – 1878., 2013.) te uredio – danas već kultni – Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. U mirovinu je otišao 2000. kao znanstveni savjetnik Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu. Fra Anđelko Badurina obnašao je različite dužnosti (tajnik, definitor, kustos) u Trećem samostanskom redu svetog Franje (Tertius Ordo Regularis S. Francisci), kojemu je sam i pripadao. Više od četrdeset godina živio je u samostanu sv. Franje u Odri, gdje je bio višegodišnji gvardijan i ekonom. Bio je jedan od osnivača Teološkog društva Kršćanska sadašnjost (TDKS) u Zagrebu te član Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatskog arheološkog društva, Bizantološke sekcije Razreda za društvene znanosti HAZU i dr. Godišnju državnu nagradu za znanost za istaknuto znanstveno djelo (Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj) u području humanističkih znanosti dobio je 1996., a odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana 1999. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi. Zbog iznimna doprinosa proučavanju hrvatske glagoljske baštine Društvo prijatelja glagoljice u Zagrebu proglasilo ga je 2003. svojim počasnim članom. Iako je fra Anđelko u mirovinu otišao još 2000. nije mu se nažalost ostvarila davna želja da umirovljeničke dane provede upravo u svome Portu. Prisjetimo se samo kako je današnji portanski samostan – posebno njegov muzej – idejno djelo upravo fra Anđelka, ali i lapidarij koji je ostvario u suradnji sa svojim velikim prijateljem Brankom Fučićem i padre Benkom Dujmovićem. Osim toga o samostanu je objavio i dragocjenu knjižicu Porat – samostan franjevaca trećoredaca 1480-1980 (1980.), ali i svoju posljednju knjigu Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku 1734. – 1878. (2013.). Također je surađivao i s Povijesnim društvom otoka Krka, a nas mlađe savjetovao i poticao na pisanu riječ i različita istraživanja zavičajna kraja. Fra Anđelko Badurina profilirao se kao vrsni znalac srednjovjekovne povijesti umjetnosti, posebice iluminacije srednjovjekovnih rukopisa te zaslužni istraživač hrvatskoga glagoljaštva i njegova franjevačkog trećoredskog ogranka. Najbolja uspomena na fra Anđelka ogledat će se u njegovim vrijednim knjigama i radovima, a prepoznatljivost po izrazitoj sažetosti u izričaju (pisani radovi mu mahom nisu prelazili nekoliko kartica teksta i gotovo pa uvijek na znanstvene skupove išao je s gotovim tekstom koji bi nakon izlaganja odmah znao predati organizatorima za zbornik radova). Vjerujemo da će – uz Iluminirane rukopise u Hrvatskoj i Hagiotopografiju Hrvatske – njegov Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, koji je koncepcijski osmislio sa svojim velikim prijateljem Brankom Fučićem, a ostvario sa suradnicima (Marijan Grgić, Radovan Ivančević, Emilijan Cevc, Mitar Dragutinac, Dragutin Nežić, Doris Baričević) ostati posve originalna i neprolazna vrijednost u našoj leksikografiji i kulturi općenito, a njegova osobnost i jedinstvenost kao čovjeka i redovnika ostati u dubokom pamćenju svima koji su ga znali i s njime surađivali. Tomislav GALOVIĆ Nekoliko crtica o našem dragom fra Anđelku Neki dan u ugodnom razgovoru s fra Antonom Badurinom prisjetismo se tako i fra Anđelka. Kao dječak u Lunu igrao se skrivača u dupljama poznatih tisućljetnih maslina. Jedan je od najboljih pjevača u bogoslovskom zboru. Zahvaljujući svom vrlo istančanom smislu za humor uspijevao je gotovo svakom poznaniku nadjenuti vrlo prikladan i šaljiv nadimak. Tijekom ljetnih noći od komaraca se branio paucima. Mijenjao je čak svete sličice za pauke koje bi zatim nastanjivao u svojoj sobi i tako se na ekološki način rješavao napasnika. Zahvaljujući svojem poznavanju povijesti umjetnosti, spasio je od devastacije, uz pomoć fra Antona Badurine, dio vrlo dragocjene freske u sakristiji u samostanu Sv. Franje Asiškoga u Krku. Bio je izuzetan poznavatelj vina i gastronomije. Gastronomska iskustva fra Anđelka pomogla su i Branku Fučiću pri sastavljanju njegove sjajne knjižice Gaštronomija. Juraj MUŽINA

O. fra Anđelko Badurina (1935. – 2013.); franjevac trećoredac glagoljaš i povjesnik umjetnosti

nije evidentirano