hrvatski

Međunarodna ekonomija

Međunarodna je ekonomija znanstvena disciplina koja izučava gospodarske odnose između zemalja. Njen je predmet izučavanja svjetsko tržište, kao i institucije koje ga reguliraju (država, emisijska banka, komore itd.). Teorija međunarodne ekonomije dijeli se na: 1. realnu: a) čista teorija i b) teorija vanjskotrgovinske politike 2. monetarnu. Realna teorija izučava ekonomske zakonitosti razmjenjivanja roba među narodima a monetarna načine financiranja dužničko-vjerovničkih odnosa. Brojne su teorije koje izučavaju gospodarske odnose među narodima, među kojima treba istaknuti: 1. merkantilizam, 2. siziokratizam, 3. klasičnu teoriju, 4. nekonvencionalne teorije, 5. teorije međuovisnosti trgovine i rasta, 6. suvremene modele trgovinske politike itd. Vanjskotrgovinski impuls, odnosno razlog za pokretanje roba između zemalja, nije istovjetan prema navedenim teorijama. Suvremena kretanja na svjetskom tržištu uzrokom su brojnih ekonomskih i neekonomskih činilaca. Zbog toga treba voditi računa o uvjetima kada su pojedine teorije nastale. Svjetsko tržište, da bi bilo transparentno, treba izučavati sa stajališta: a) tipova tržišta, b) oblika tržišta, c) ustrojstva tržišta, d) tržišnih činilaca. Današnje svjetsko tržište je totalno, heterogeno, imperfektno, višestrukturalno i nedovoljno organizirano. U svjetskoj ekonomiji, teorijski i praktično, postojala su tri tipa gospodarstva: 1. liberalizam, 2. intervencionizam, 3. protekcionizam. Liberalizam ustupio je mjesto intervencionizmu i protekcionizmu. Država zaštićuje svoje gospodarstvo od inozemne konkurencije: a) carinskim sredstvima (carine, prelevmani, superprelevmani) i b) bescarinskim sredstvima (kvantitativnim i kvalitativnim). Poslovi međunarodne razmjene nisu unificirani. Brojni čimbenici utjecali su na njihovu diverzifikaciju, pa se razvrstavaju u više skupina: 1. poslovi redovitog izvoza i uvoza 2. posebni poslovi u vanjskoj trgovini: 2.1. vezana trgovina 2.1.1. barter poslovi, 2.1.2. klirinški sporazumi i protokoli, 2.1.3. uzvratna trgovina (countertrade), 2.1.4. evidenciji računi (Evidence Account), 2.1.5. posebni oblici vezane trgovine (offset sporazumi, avansne kupnje, ugovor o udjelu domaćeg sadržaja) 2.2. switch poslovi, 2.3. forfeting, 2.4. reeksport, 2.5. leasing, 2.6. factoring, 2.7. franchising, 2.8. time sharing, 2.9. poslovi oplemenjivanja robe, 2.10. tranzitni poslovi, 2.11. malogranični promet. 3. viši oblici gospodarske suradnje s inozemstvom, 3.1. poslovno-tehnička suradnja, 3.2. dugoročna proizvodna kooperacija, 3.3. prijenos tehnologije, 3.4. zajednička ulaganja . joint venture. 4. ident - poslovi, 5. poslovi arbitraže (devizna arbitraža, robna arbitraža, kamatna arbitraža). U međunarodnoj razmjeni pojavljuju se brojne transakcije. Pod transakcijama treba razumijevati razmjenjivanje roba među narodima, a posebice: 1. razmjenjivanje proizvoda, 2. razmjenjivanje usluga, 3. razmjenjivanje novca, 4. razmjenjivanje vrijednosnih papira, 5. razmjenjivanje deviza, 6. razmjenjivanje kapitala, 7. razmjenjivanje rada. Robne se transakcije izražavaju trgovinskom bilancom, a platnom bilancom sveukupne transakcije. Trgovinska bilanca, odnosno platna bilanca, može biti aktivna ili pasivna ili uravnotežena. Brojne zemlje teže uravnoteženju trgovinske odnosno platne bilance. među instrumentima uravnoteženja bilance je devalvacija, odnosno revalvacija. Stanje trgovinske, odnosno platne bilance u dobroj mjeri određeno je svjetskim cijenama. Oblici svjetskih cijena su: a) uvozne cijene, b) izvozne cijene, c) burzovne (kotizacijske), d) inodomicilne, e) monopolističke, f) dempinške. Odnosi ponude i potražnje, kao i utjecaj neekonomskih čimbenika, utječu na oblik svjetske cijene. Međunarodna je razmjena posljedica brojnih ekonomskih varijabla, među kojima su dohodak, investicije, stupanj zaposlenosti itd. Povezanost između uvoza i izvoza i varijabla koje iz određuju izražva se multiplikatorom. Multiplikator se može izražavati u odnosu na cijene, dohodak itd. Međunarodnom se razmjenom uspostavljaju dužničko-vjerovnički odnosi između država i njihovih rezidenata. Obveze se podmiruju svjetskim novcem, koji se javlja u tri oblika: 1. zlato, 2. druga roba (kompenzacija, kliring), 3. devize (konvertibilne, klirinške). Zbog promjene intervalutarnih tečajeva, mogući su i rizici u dužničko-vjerovničkim odnosima. Da se smanje rizici, vjerovnici ugovaraju tzv. zaštitne odredbe. Međunarodne odnose nužno je analizirati s dva stajališta: 1. kvantitativnog, 2. kvalitativnog. Kvantitativni odnosi izražavaju se pomoću ekonomskih pokazatelja. Oni su podloga kvalitativnoj analizi odnosa između domaćeg i inozemnog tržišta. Na relaciji inozemnog dobavljača, uvoznika, izvoznika i inozemnog kupca uspostavljaju se prava, dužnosti i obveze, a posebno kada je u pitanju transport robe. Pojmovi vezani za prava, dužnosti i obveze trebaju biti unificirani. Međunarodna trgovinska komora u Parizu još je 1923. izradila jedinstveni pregled trgovinskih termina poznat pod imenom INCOTERMS. Danas je na snazi INCOTERMS '90. U suvremenim se uvjetima nacionalna gospodarstva interesno povezuju. Interesno povezivanje nacionalnih gospodarstava poznato je pod nazivom međunarodne integracije. Međunarodne integracije javljaju se u više oblika: 1. područje slobodne trgovine, 2. carinska unija, 3. zajedničko tržište, 4. ekonomska unija, 5. totalna ekonomska integracija. Među međunarodnim integracijama treba razlikovati: a) trgovinske organizacije, b) financijske organizacije. Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT) odnosno Svjetska trgovinska organizacija (WTO) i Konferencija UN o trgovini i razvoju (UNCTAD) su svjetske trgovinske organizacije koje djeluju u cilju unapređenja robne razmjene na svjetskom tržištu. Financijske organizacije (Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvoj i druge) usklađuju odnose na monetarnom svjetskom tržištu. Knjiga "Međunarodna ekonomija" vrlo analitički i argumentirano raspravlja o međunarodnim ekonomskim odnosima sa stajališta teorije, koja se može aplicirati u praksi.

nije evidentirano

nije evidentirano