hrvatski

Odnos komunističkog režima prema Katoličkoj crkvi u Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji u vrijeme biskupa Antuna Akšamovića (1945.-1959.)

Društveno-političke promjene, kao i promjene u vjerskom i crkvenom životu, koje su uslijedile nakon uspostave komunističkog režima u Jugoslaviji 1945. godine, u ovom će radu radu biti prikazane na primjeru Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije. Korištenjem objavljenog i neobjavljenog arhivskog gradiva te dosadašnjih historiografskih spoznaja u analizi važnijih obilježja crkveno-državnih odnosa toga razdoblja, glavna je zadaća rada omogućiti bolje razumijevanje položaja Katoličke crkve i okolnosti odvijanja vjerskog života katolika u razdoblju komunističkog režima. Poseban naglasak u ovom istraživanju stavljen je na odnos đakovačkog i srijemskog biskupa Antuna Akšamovića te dijelom i njegova nasljednika biskupa Stjepana Bäuerleina i predstavnika komunističkih vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji, koji su kao nositelji dvaju suprotstavljenih ideološko-političkih svjetonazora bili glavni kreatori crkveno-državnih odnosa na području Đakovačke i Srijemske biskupije. Uspostavom komunističkog režima u Jugoslaviji do izražaja su došla duboka ideološko-politička razmimoilažnja između Katoličke crkve i novoga političkog sustava, koji se očitovao u nastojanjima komunističkih vlasti za ostvarenjem potpunog političkog, ideološkog, kulturnog i moralnog autoriteta u zemlji i društvu. U tom smislu, državna je politika tijekom dugog niza godina bila usmjerena na suzbijanje utjecaja Katoličke crkve, koja je, kao jedina institucija izvan izravnog utjecaja države, vrlo brzo postala središtem okupljanja oporbenih političkih struja. Sukob na crkveno-državnoj razini, koji je svoj vrhunac doživio početkom 1950.-ih godina, a do čijeg smirivanja dolazi sredinom 1960.-ih godina, očitovao se u različitim oblicima ograničavanja slobodnog djelovanja Katoličke crkve, kako u materijalnom, tako i u duhovnom pogledu. Potiskivanje Katoličke crkve iz sfere javnog društveno-političkog života ponajprije se odrazilo u odvajanju crkve od države i škole od crkve, kojim u Jugoslaviji započinje ostvarenje jedne od glavnih ideoloških postavki komunizma – proces sekularizacije. Nepovoljan položaj Katoličke crkve na državnoj razini također se u velikoj mjeri odrazio i na vjerski život na području Đakovačke i Srijemske biskupije, što je u radu prikazano kroz analizu glavnih sastavnica crkveno-državnih odnosa, kao što su sudska i zakonodavna represija protiv pripadnika Katoličke crkve, različiti oblici oduzimanja imovine Katoličkoj crkvi, degradacija školskog vjeronauka, osnivanje staleških udruženja katoličkih svećenika i sl. Važno je pri tome naglasiti i činjenicu kako je đakovački i srijemski biskup Antun Akšamović bio među rijetkim hrvatskim biskupima, koji je uspostavio, njegovao i podržavao suradnju s predstavnicima komunističkog režima, što je biskup nerijetko nastojao iskoristiti na dobrobit svoje biskupije. U tom kontekstu, zahvaljujući biskupu Akšamoviću, Đakovačka i Srijemska biskupija, za razliku od većine ostalih hrvatskih biskupija i nadbiskupija, našla se u nešto povoljnijem položaju u odnosu prema komunističkim vlastima, posebice prilikom provedbe agrarne reforme na crkvenim posjedima. Međutim, u pogledu vjerske praksi tj. svakodnevnog života i rada svećenika i vjernika na području Đakovačke i Srijemske biskupije, takve okolnosti najvećim dijelom nisu imale za posljedicu povećanje stupnja vjerskih i crkvenih sloboda, na što je ponajviše utjecala samovolja lokalnih tijela vlasti, a kasnije i imenovanje pomoćnog biskupa Stjepana Bäuerleina 1951. godine, koji je za razliku od biskupa Akšamovića odbijao svaku suradnju s komunističkim vlastima.

Đakovačka ili Bosanska i Srijemska biskupija; Antun Akšamović; Stjepan Bäuerlein; komunistički režim; zakonodavstvo; materijalne prilike; vjeronauk; svećenička udruženja; vjerska praksa.

nije evidentirano