hrvatski

Eocenski makrofosili Lopara (otok Rab)

Obale poluotoka Lopar na otoku Rabu izgrađene su od paleogenskih klastičnih stijena (MAMUŽIĆ & MILAN, 1973 ; MARJANAC & MARJANAC, 2007), koje sadrže brojne morske makrofosile. Pronađeni su brojni ostatci Anthozoa, Gastropoda, Scaphopoda, Bivalvia, Polychaeta i Echinoidea. Među mikrofosilima ističu se rotalidne foraminifere, najčešće numuliti. Aragonitni skeleti često su otopljeni, te su puževi i dio školjkaša sačuvani kao kamene jezgre. Kalcitni skeleti (oštrige, ježinci) često su fragmentirani. Ukupno je proučeno 153 makrofosila, među kojima se po brojnosti ističu puževi (62) i ježinci (54) te zatim školjkaši (26) i koralji (11). Determinirano je 47 taksona, među kojima su najraznolikiji puževi (17) i ježinci (14 taksona). Njihovi su nalazi češći na zapadnoj strani Lopara. Na istočnoj strani poluotoka obala je subparalelna pružanju slojeva, pa je moguće rekonstruirati promjene paleookoliša. Humčasta izbočenja predstavljaju fosilna ostrižišta. Okružena su klastičnim naslagama u kojima se miješaju fragmenti oštriga s autohtonim bentosom: koraljima, pektenima i skafopodima. Okoliš morske padine obilježen je teksturama tečenja i premještenim, paralelno orijentiranim kućicama gastropoda i skafopoda, dok se dublje od toga nalaze taložine s autohtonom faunom školjkaša, turitelidnih puževa i koponožaca. Makrofosili upućuju na eocensku starost (KLEPAČ, 2003), a na temelju mikro- i nanofosila šireg područja pretpostavljena je točnija starost: gornji eocen – lutet (MULDINI-MAMUŽIĆ, 1962 ; BENIĆ, 1983).

marinski makrofosili; paleoekologija; eocen; Lopar

nije evidentirano