engleski

Feminist counternarratives ; how to 'read' cultural practices in post-socialist space?

Polazeći od postavke Marine Gržinić da rod i seksualnost funkcioniraju kao nove metode mjerljivosti (benchmarks) kojima se prosuđuje učinkovitost neoliberalne kapitalističke demokracije u suvremenom svijetu, prikrivajući time višerazinsku društvenu diskriminaciju koja u podtekstu ima intencionalno kapitalističko razvlašćivanje, ovo izlaganje pokušava istražiti ulogu feminističkih protunarativa (K.Deepwell) naspram ovog trenda. Drugim riječima, oko čega se zbiva feminističko pozicioniranje kako bi se omogućila „resemantizacija suvremenosti“ s obzirom na uvide heterotemporalnosti i „raščaravanje utopijskog imaginarija“ (R.Kalanj) ; kojim kritičkim alatkama i unutar kojih svjetova? U situaciji epistemološke nesigurnosti i ustrajnih mizoginih obrazaca u novokomponiranim nacionalnim narativima potkrepljenim paradigmama viktimizacije, reprezentacijskim klišejima, simulacijom i tehnicizacijom politike gender mainstreaminga o jednakosti spolova/rodova, re- artikulacija smisla feminističkog djelovanja moguća je jedino kritičkim promišljanjem i preoblikovanjem različitih diskursnih polja, njihovih sjecišta i prijelaza. U izlaganju će se, na temelju feminističkih kritičkih intervencija u dominantne političke narative uspostavljene tijekom posljednja dva i po desetljeća u post-jugoslavenskom prostoru s jedne strane nastojati demitologizirati tzv. prosvjetiteljsko trojstvo iskazano u diskursnom modusu : sloboda, jednakost, bratstvo, a s druge strane pokazati na koje načine određene kulturne prakse postaju, makar privremeno, transgresivne zone djelovanja. Kako se događa proizvodnja novih subjektivnosti u kulturnim praksama i u pukotinama umjetničkih mikro svjetova, jedno je od onih pitanja koji zahtijevaju odgovor. Subverzivna epistemologija računa na samo-osvješćujući zaokret kako u djelovanju tako i u pogledu na određeni umjetnički i društveni čin. U analizi se posebna pozornost poklanja teorijskoj argumentaciji o motivima i razlozima radikalno feminističkog „čitanja” kulturnih činova u stvaranju nove situacije odgovornosti koju nalaže post-socijalistička „situacija” odnosno geopolitika spoznaje. Na tom tragu ponovno će se uvesti u razgovor koncept post-Istoka kao mogućeg subjekta (Tlostanova) i neuroza koja njegovo oglašavanje pronosi, prije svega u obzoru pitanja koje otvara kao što su odnos između subjektivizacije i mehanizama neokolonizacije, samo-lokacije i nužnosti komodificirajućih financijskih aranžmana kulturnih projekata, ropstva i politike tijela unutar mitske samoregulacije tržišta, „katafatičkog pristupa“ (S.Milevska) suvremenih umjetnica u zagovaranju društvenih promjena i zapreka u oblikovanju feminističkog zajedništva.

feminist counternarratives; post-socialist space; gender; sexuality

nije evidentirano