hrvatski

Odrednice faktoringa kao davatelja financijske podrške međunarodnom poslovanju

Faktoring je na hrvatskom tržištu prisutan više od 10 godina. U tom periodu se njegov značaj u financiranju poduzeća svake godine razvija. Aktiva faktoring društava je svake godine sve veća, što označava povećanu potražnju poduzeća za takvom vrstom financiranja. Dok je na početku zabilježen značajan rast broja faktoring društava, zadnjih nekoliko godina je primjetna stagnacija. Također, tržište faktoringa bilježi veliku koncentraciju pet najvećih faktoring društava u 2013.godini. Faktoring na međunarodnom tržištu je također prisutan, ali u nešto manjem obujmu. Hrvatski izvoznici su više usmjereni na druge oblike financiranja, poput vlastitih izvora, kratkoročnih izvora, dospijeća do jedne godine te bankarskih kredita. Za većinu sredstava postoji obveza povrata, no određeni broj poduzeća se susreo i s bespovratnim sredstvima. Određene oblike bespovratnih sredstava su dobili od strane Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Naknada koju plaćaju na posuđena sredstva je varijabilna te se sastoji od nekoliko dijelova. Izvoznici kao ključne probleme s kojima se susreću navode problem transakcijskih troškova, ograničenosti financijskih izvora, veliku i neučinkovitu državnu administraciju te izraženi komercijalni rizik. S druge strane, politički rizik nije tako izražen u poslovanju. U ugovore koje sklapaju s financijskim institucijama se unose razne klauzule koje jesu podložne promjenama prije samog sklapanja ugovora. Kao jednu od najznačajnijih klauzula navode obvezu dostave kvartalnih i godišnjih financijskih izvještaja institucijama. Problem asimetričnosti informacija i problem agenata ne navode kao ključne probleme u poslovanju. Također zbog toga što se bave izvoznim poslovanjem, kreditne institucije ih ne smatraju rizičnijima. Planovi se razvijaju za srednji rok, a pri izradi planova poduzeća su prvenstveno usmjerena na visoku kvalitetu, pojedine situacije i tržišta te troškove. Na ostvarenje planova utječu interni i eksterni činitelji, od kojih je stabilnost inozemne valute najbitnija za većinu poduzeća. Od modernih menadžerskih tehnika koriste Koncept upravljanja kvalitetom i Bechmarking, dok se s nekim tehnikama poput Six Sigma i Sustavom uravnoteženih ciljeva ne koriste u većem obujmu. Izvoznicima je problem što je percepcija Republike Hrvatske u inozemstvu negativna, pa se nastup bilo visokim ili niskim cijenama percipira negativno od strane inozemnih kupaca. Faktoring koristi manji dio poduzeća. Od poduzeća koja ga ne koriste kao problem navode cijenu koja je previsoka te da im nije potrebno financiranja po tim cijenama. Također da cijena nije opravdana, smatraju i ona poduzeća koja ga koriste. Prednost za faktoring je brzina u isplati sredstava. Kao jedna od prednosti faktoringa se navodi i poboljšanje likvidnosti, što je u analizi odabranih poduzeća dokazano samo kod dva poduzeća, jer je zabilježen pad na razini kratkoročnih obveza i kratkotrajnog potraživanja. Analiziranim poduzećima je potreban veliki broj dana kako bi naplatili svoja potraživanja. To ukazuje na kulturu plaćanja u Republici Hrvatskoj. Takva situacija ide u korist faktoring društvima koja bi mogla očekivati daljni rast svojih bilanci i transakcija. Zaključno, s faktoringom su sva poduzeća upoznata, no manji broj ga i koristi iako preferiraju kratkoročne izvore sredstava te kao problem navode ograničenost izvora za financiranje poslovanja. Problem za faktoring je previsoka cijena za većinu, a mali broj beneficija koje im faktoring donosi poput brzine u isplati sredstava. Problem nedostatka financiranja djelomično rješava Hrvatska banka za obnovu i razvoj koja nudi bespovratna sredstva putem poslovnih banaka.

faktoring; međunarodno poslovanje; financijska podrška; determinante

nije evidentirano