hrvatski

Biološke i psihosocijalne odrednice zdravstvenih ishoda kod oboljelih od sindroma iritabilnoga crijeva

Ciljevi su ovog istraživanja ispitati odnos nekih bioloških (mjere varijabiliteta srčanog rada) i psiholoških čimbenika (raspoloženje, stresni događaji) težine simptoma bolesti na intraindividualnoj i interindividualnoj razini te ispitati prediktivnu vrijednost određenih bioloških (fekalni kalprotektin, serumski kortizol) i psihosocijalnih (crte ličnosti, depresivnost, socijalna podrška) čimbenika u objašnjenju kvalitete života oboljelih te simptoma bolesti. Navedeni ciljevi u skladu su s pretpostavkama biopsihosocijalnog pristupa i kognitivno-bihevioralnog modela sindroma iritabilnog crijeva. U istraživanju je sudjelovalo 49 osoba oboljelih od sindroma iritabilnog crijeva, pacijenata gastroenterološke poliklinike Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju Interne klinike Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Istraživanje je provedeno u tri dijela, pri čemu su sudionici u prvom i trećem dijelu popunjavali set upitnika, dok je drugi dio sačinjavalo dvotjedno dnevničko praćenje. Rezultati dobiveni analizama na intraindividualnoj razini upućuju na veliku heterogenost među sudionicima. Dobiven je cirkadijurni obrazac mjera autonomne kontrole srčane aktivnosti, ali ne i cirkadijurni obrazac raspoloženja i težine simptoma, iako među sudionicima postoje velike razlike. Na razini grupe nije utvrđena povezanost negativnog i pozitivnog raspoloženja, dnevnih stresnih događaja, parasimpatičke aktivacije i simpato- vagusne ravnoteže sa simptomima bolesti, ali na razini pojedinca dobivene su velike razlike među sudionicima u smjeru, visini i uvremenjenosti povezanosti. Rezultati regresijskih analiza pokazali su da je tjelesnu komponentu kvalitete života moguće predvidjeti na temelju razina fekalnog kalprotektina i depresivnosti, a mentalnu komponentu kvalitete života na temelju pozitivnog raspoloženja i depresivnosti. U analizama traga izravnim prediktorima kvalitete života pokazali su se fekalni kalprotektin, neuroticizam, anksioznost i depresivnost, dok je depresivnost neizravno predviđala i težinu simptoma, preko stresnih događaja, jedinog izravnog prediktora težine simptoma. Rezultati hijerarhijskog linearnog modeliranja također upućuju na veliku heterogenost među sudionicima. Iako su dobiveni mali ali relativno konzistentni efekti stresa na simptome te nešto veći ali varijabilniji efekti raspoloženja, najveći dio varijance težine simptoma objašnjavaju sami sudionici. U provedenom istraživanju identificirani su neki čimbenici koji su relevantni za kvalitetu života i težinu simptoma svih sudionika, no glavni je zaključak da je potrebno identificirati ključne čimbenike za svaku oboljelu osobu te kroz detaljno praćenje razviti individualni model odnosa odrednica i ishoda bolesti.

sindrom iritabilnog crijeva ; kvaliteta života ; težina simptoma ; depresivnost ; anksioznost ; crte ličnosti ; fekalni kalprotektin

nije evidentirano