Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 758330

Hoće li inhibitori prijenosa glukoze u terapiji dijabetesa djelovati specifično u bubrezima?


Vrhovac, Ivana; Breljak, Davorka; Karaica, Dean; Radović, Nikola; Jadrijević, Stipe; Kraus, Ognjen; Koepsell, Hermann; Sabolić, Ivan
Hoće li inhibitori prijenosa glukoze u terapiji dijabetesa djelovati specifično u bubrezima? // Novosti u nefrologiji, dijalizi i transplantaciji bubrega, 2015. / Janković, Nikola (ur.).
Zagreb: Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju ; Tisak: TIPKO, Zagreb, 2015. str. 4.1-4.10 (predavanje, domaća recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)


Naslov
Hoće li inhibitori prijenosa glukoze u terapiji dijabetesa djelovati specifično u bubrezima?
(Will inhibitors of glucose transport in the diabetes therapy act specifically in the kidneys?)

Autori
Vrhovac, Ivana ; Breljak, Davorka ; Karaica, Dean ; Radović, Nikola ; Jadrijević, Stipe ; Kraus, Ognjen ; Koepsell, Hermann ; Sabolić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Novosti u nefrologiji, dijalizi i transplantaciji bubrega, 2015. / Janković, Nikola - Zagreb : Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za nefrologiju, dijalizu i transplantaciju ; Tisak: TIPKO, Zagreb, 2015, 4.1-4.10

ISBN
978-953-7959-32-6

Skup
"Za zdrave bubrege" - Simpozij povodom Svjetskog dana bubrega

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 13.03.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Inhibitori SGLT; SGLT1; tanko crijevo; jetra; pluća; srce
(SGLZ inhibitors; SGLT1; small intestine; liver; lungs; heart)

Sažetak
Diabetes mellitus je jedna od najčešćih kroničnih bolesti u stanovništvu razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Prema podacima Međunarodne federacije za dijabetes (International Diabetes Federation), u svijetu od dijabetesa boluje oko 383 milijuna osoba, a procjenjuje se da bi broj oboljelih do 2035. god. mogao porasti na 592 milijuna (http://www.idf.org/). Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (Izvješće o umrlim osobama u 2013. godini, http://hzjz.hr), u Republici Hrvatskoj dijabetes se nalazi na 8. mjestu među vodećim uzrocima smrti. Godišnje u svijetu umre oko 5 milijuna osoba od posljedica dijabetesa pa ova bolest postaje glavni rastući zdravstveni i ekonomski problem. Trenutačne terapije inzulinom, metforminom ili sulfonilurejom u svrhu smanjenja razine GUK često su nedjelotvorne ili problematične zbog pojave hipoglikemije i povećanja tjelesne mase, a ponekad dovode do smrtnih slučajeva kao posljedice kardiovaskularnih bolesti. Stoga razvoj nove klase lijekova za terapiju dijabetesa, s potpuno novim mehanizmom djelovanja na razini inhibicije ključnih prijenosnika glukoze, predstavlja suvremeni izazov za farmaceutsku industriju i kliničku farmakologiju. Ciljevi takve terapije su proteini iz obitelji SLC5A (Solute carrier, family 5A), odnosno suprijenosnici natrija i glukoze (Sodium-Glucose Cotransporters) tip 1 i 2, tj. SGLT1 (gen SLC5A1) i SGLT2 (gen SLC5A2). Sukladno hipotezi, inhibicija aktivnosti proteina SGLT smanjit će apsorpciju glukoze u tankom crijevu i/ili reapsorpciju glukoze u bubrezima te time povećati ekskreciju glukoze urinom i sniziti GUK (na tašte i poslije obroka). Prema zakonom propisanim uvjetima pri testiranju potencijalnih lijekova, obavezno se provode pretklinička testiranja na najmanje dvije različite vrste pokusnih životinja, najčešće na glodavcima (miševi i štakori), kako bi se odredila farmakodinamika i farmakokinetika lijeka, njegov učinak na metabolizam, reprodukciju i brojne fiziološke parametre te toksikološki učinci. Takvi eksperimenti utvrđuju specifičnost te poželjne i nepoželjne učinke ispitivanog lijeka, a neophodni su za procjenu učinkovitosti djelovanja i sigurnosti za ljudsko zdravlje pri upotrebi. Naši najnoviji podaci za organe u čovjeka (imunokemijska analiza napravljena je specifičnim nekomercijalnim protutijelima) ukazuju da se protein SGLT1 nalazi u luminalnoj membrani enterocita tankog crijeva, četkastoj membrani odsječaka S3 proksimalnih kanalića, luminalnoj membrani žučnih kanala jetre, alveolarnom epitelu (stanice tipa 2) i Clara stanicama bronhiola pluća te u kapilarama srca. Nasuprot širokoj rasprostranjenosti SGLT1/Sglt1, prijenosnik SGLT2/Sglt2 nađen je isključivo u četkastoj membrani proksimalnih kanalića, glavninom u odsječcima S1/S2, u bubrezima miševa, štakora i čovjeka. Novootkrivene lokalizacije proteina SGLT1/Sglt1 u drugim organima, osim u tankom crijevu i bubrezima, ukazuju na neke nove uloge ovoga prijenosnika, koje su od fiziološkog značaja i biomedicinske važnosti. Potencijalni inhibitori SGLT1, koji se testiraju za liječenje dijabetesa, mogli bi, osim u bubrezima i tankom crijevu, inhibirati SGLT1-ovisan transport glukoze i u drugim organima i tako dovesti do bitnih poremećaja funkcije tih organa pa čak i do smrti čovjeka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti



POVEZANOST RADA


Ustanove
Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada, Zagreb