hrvatski

Značaj, bioraznolikost i dinamika kokolitoforida u obalnom području istočnoga dijela sjevernoga Jadrana

Dijatomeje, dinoflagelati i kokolitoforidi su najvažnije fitoplanktonske skupine u obalnim morima, od kojih je posljednja najslabije istražena u Jadranu. Iako je za sjeverni Jadran u literaturi zabilježeno 86 vrsta kokolitoforida, redovito ih se zamjećuje tek 16. Sukladno novim spoznajama o složenosti njihovog životnog ciklusa, potrebita je revizija njihove bioraznolikosti te ekološkog značaja u Jadranu. Uzorci za analizu fitoplanktonske zajednice i popratnih fizičko-kemijskih čimbenika sakupljani su mjesečno tijekom 2008. i 2009. godine duž zapadne obale Istarskog poluotoka. Za dodatne analize fotosintetskih pigmenata i kokolitoforida uzorkovano je svakih deset dana. Tijekom studija zabilježeno je ukupno 52 taksona kokolitoforida, a dominirao je rod Syracosphaera, sa zastupljenih 13 vrsta. Kokolitoforidi heterofaze (HET) i holofaze (HOL) bili su prisutni tijekom cijelog istraživanog razdoblja, a sezonalnost HET/HOL faze primijećena je za Coronosphaera mediterranea (jesen)/ HOL Calyptrolithina wettsteini (proljeće) i Syracosphaera pulchra (ljeto)/ HOL Calyptrosphaera oblonga (proljeće). Analiza pigmenata ukazuje na dominaciju 19' heksanoilofukoksantina, pigmenta svojstvenog za haptofite. Visoke koncentracije tog pigmenta zabilježene su tijekom cijele godine s najvišim vrijednostima u kasno proljeće. Razdoblje proljeća (ožujak - lipanj) obilježila je visoka raznolikost vrsta i veći doprinos kokolitoforida ukupnoj fitoplanktonskoj zajednici (> 60%). Brojnost kokolitoforida Rhabdosphaera clavigera i Syracosphaera pulchra, značajno je povezana s visokim temperaturama i niskim koncentracijama nitrata, što je uobičajeno za ljetne mjesece. Nasuprot, brojnost vrsta Calciosolenia murrayi i C. brasiliensis značajno je bila povezana s povišenim koncentracijama hranjivih soli, te je njihov razvoj bio karakterističan za jesensku fitoplanktonsku zajednicu. Navedene vrste su se pokazale uspješnim kompetitorima s dijatomejama koje su inače dominirale fitoplanktonskom zajednicom. Najbrojnija je bila vrsta Emiliania huxleyi (106 stanica L-1), tijekom monospecifičnog cvata (92% od ukupnog fitoplanktona) u siječnju. E. huxleyi je najčešći kokolitoforid, povezan s niskim temperaturama i visokim koncentracijama hranjivih soli, prisutan u velikom broju i zimi i ljeti.

ekologija ; fitoplankton ; kokolitoforidi ; sukcesija ; sjeverni Jadran ; taksonomija

nije evidentirano