hrvatski

Nova država – nova jezična politika

Jezik je najvažnija ljudska djelatnost koja omogućuje funkcioniranje društva na svim njegovim razinama. Od iznimne je važnosti njegovo komunikacijsko svojstvo pomoću kojega se pripadnici istoga govornoga područja sporazumijevaju i tako izgrađuju novu jezičnu stvarnost. Kao što se sve pojave u političkoj zajednici nastoje urediti i normirati, tako je i s jezikom. I jezik je potrebno normirati i unificirati. Tu je zadaću oduvijek imala država, odnosno vladajuće elite kojima je bilo u cilju organizirati vlast na određenom teritoriju, a jezik se pokazao kao jednim od elemenata kojim se postiže snažna homogenizacija naroda, i to kroz osjećaj pripadnosti, odnosno identifikaciju s jezikom. Ozbiljniji procesi jezičnoga planiranja i jezične politike javljaju se tek u 19. stoljeću s pojavom nacionalnih država. U suvremeno doba tu ulogu preuzimaju javni mediji, a jedan od njih je i dnevni tisak koji utječe na oblikovanje javnoga jezika. U radu se analizira leksik dnevnih novina da bi se uočile i zabilježile određene promjene koje je hrvatski jezik doživio u razdoblju od petnaest godina od uspostave hrvatske države 1991.

jezična politika; jezično planiranje; hrvatski standardni jezik; jezik medija

nije evidentirano