hrvatski

Mezoskalni meteorološki uvjeti tijekom intruzije stratosferskog ozona u Zagrebu 6. veljače 1990. godine

6. veljače 1990. na Institutu Ruđer Bošković (IRB) izmjerene su neuobičajeno visoke vrijednosti koncentracije ozona. Skok koncentracije sa 2 ppb na oko 100 ppb nastupio je u 11:45 LST, a vrijednosti veće od 30 ppb zadržale su se i tijekom nekoliko idućih sati. Porast koncentracije ozona izmjeren je također i na obližnjoj stanici Puntijarka, ali sa zakašnjenjem od otprilike 1 sat. Ranije istraživanje ovog događaja, u kojem je s grubom prostorno-vremenskom rezolucijom (300 km, 6 h) procijenjeno gibanje česti zraka prema Zagrebu, pokazalo je da je porast koncentracije ozona pri tlu uzrokovan intruzijom stratosferskog ozona. U ovoj studiji ispitao sam mezoskalno polje strujanja u donjoj troposferi tijekom 4.-8. veljače nad širim područjem Zagreba. Strujanje u donjoj troposferi simulirano je mezoskalnim meteorološkim modelom MEMO. Usporedba rezultata modela s raspoloživim mjerenjima pokazala je da mezoskalni meteorološki model memo prilično dobro simulira strujanje na širem zagrebačkom području (Slika 2.). Nadalje, iz rezultata simulacije pretvorenih u vizualno razumljive slike vektora vjetra, vidi se da je zrak bogat ozonom pristigao iz jugoistočnog sektora šire okolice Zagreba. Nad Zagrebom je postojalo silazno strujanje, što je pridonijelo spuštanju zraka bogatog ozonom k tlu. Na postaji Puntijarka je porast ozona zabilježen kasnije u odnosu an Institut Ruđer Bošković, jer se nalazi sjevernije od njega, a vjetar je bio južnog smjera. Veća koncentracija ozona na Puntijarci može se objasniti dotokom zraka iz više smjerova.

stratosferska intruzija; ozon; mezoskalni model

nije evidentirano