hrvatski

Ježevi iz Vele spile - otok Korčula

U Veloj spili na otoku Korčuli terenska istraživanja i iskopavanja traju s prekidima od 1974. godine. U špilji, koja je smještena na južnoj padini brda Pinski rat, 130 m iznad uvale Kale u gradu Vela Luka, pronađen je bogat arheološki i paleontološki materijal. Dio analiziranog materijala čine fosilni ostatci ježeva pronađeni tijekom iskopavanja 2004., 2006. i 2010. godine. Među pronađenim primjercima zastupljeni su gotovo svi anatomski elementi. Iz ukupno određenog osteoodontološkog materijala (NISP / Number of Identified Specimens = 112) kojem je određena pripadnost ježevima (rod Erinaceus LINNAEUS, 1758) u ovom radu izdvojeno je samo šest donjih čeljusti s vidljivim morfološkim karakteristikama na temelju kojih je moguće učiniti specifičke determinacije. Usporedbama s recentnim komparativnim materijalom, kao i podatcima iz literature za recentne i fosilne ježeve, donje čeljusti iz Vele spile sa sigurnošću su određene kao vrsta Erinaceus roumanicus BARRETT-HAMILTON, 1900 (sjeverni bjeloprsi jež). Za ostale anatomske elemente (NISP = 97) točna specifička odredba nije bila moguća, pa im je određena samo pripadnost rodu (Erinaceus sp.), dok je za neke primjerke (NISP = 15) i generička determinacija nesigurna (?Erinaceus sp.). Fosilni nalazi ježeva potječu iz devet slojeva Vele spile – od starijeg XVI sloja, preko XIV, XIII, XII, XI, X, VIII, VI, do mlađeg V sloja. Raspon starosti ovih slojeva je od gornjeg pleistocena do holocena. Učinjene su i radiometrijske (14C) datacije materijala iz pojedinih slojeva, a dobivene su vrijednosti od ~15.000 (sloj XIII) do ~7600 (sloj V) godina prije sadašnjosti (kalibrirane vrijednosti). U slojevima XIII, XII i XI nađene su spomenute donje čeljusti ježeva (NISP = 6), kojima je točno određena pripadnost vrsti sjevernog bjeloprsog ježa. Starost sloja XIII je oko 15.000 do 14.000 godina prije sadašnjosti, sloju XII određena je starost od približno 9400 do 9000 godina prije sadašnjosti, dok je dobivena datacija za XI sloj oko 9200 do 8000 godina prije sadašnjosti. U arheološkom smislu sloj XIII pripada kasnom gornjem paleolitiku, a slojevi XII i XI su mezolitičke starosti, dok bi u geološkom smislu prvospomenuti sloj bio gornjopleistocenski, a druga dva bi odgovarala kraju Preboreala i početku Boreala. Četiri elementa na mandibulama sjevernih bjeloprsih ježeva: processus angularis, processus condylaris, te na lingvalnoj strani kosti foramen mandibulae i milohioidna linija važni su kod određivanja taksonomske pripadnosti fosilnih ostataka. Kod vrsta E. concolor (južni bjeloprsi jež) i E. roumanicus procesusi su izraženiji (p. condylaris) i izduženiji (p. angularis), milohioidna linija se račva u dva ogranka u nivou s mandibularnim otvorom (foramen mandibulae), koji je ujedno veći nego kod vrste E. europaeus (tamnoprsi jež). Kod tamnoprsih ježeva milohioidna linija je jedna. Na tri donje čeljusti sačuvan je po jedan četvrti pretkutnjak, a na jednoj od njih i prvi kutnjak. Sve su jedinke najvjerojatnije bile odrasli primjerci. Ježevi su danas, a i nekad su bili, životinje umjerene klimatske zone. S obzirom da na području današnje Hrvatske živi sjeverni bjeloprsi jež (s izuzetkom Istre, gdje uz spomenutu vrstu živi i tamnoprsi jež), da je mandibulama sa sigurnošću određena pripadnost toj vrsti, za pretpostaviti je da i ostali pronađeni skeletni ostaci ježeva, kosti i izolirani zubi, pripadaju vrsti Erinaceus roumanicus.

ježevi; Erinaceus roumanicus; Vela spila; Korčula; Hrvatska

nije evidentirano