hrvatski

Identifikacija i antimikrobna osjetljivost bakterija izdvojenih iz pasa sa upalom vanjskog zvukovoda

Upala vanjskog zvukovoda pasa jedna je od najčešćih bolesti koje se susreću u veterinarskoj praksi, te se procjenjuje da se javlja u otprilike 5 do 20% pasa. Bakterijske upale zvukovoda najčešće su sekundarna komplikacija primarnih uzroka kao što su atopijski dermatitis, alergije na hranu, strana tijela, paraziti, metabolički poremećaji, poremećaji keratinizacije ili autoimune bolesti. Postupak otkrivanja primarnih i sekundarnih čimbenika kod upala vanjskog zvukovoda izuzetno je složeno, a temelji se na uzimanju detaljne anamneze, kliničkom pregledu, nalazima mikroskopske, mikrobiološke te po potrebi i drugih pretraga. Odabir odgovarajućih antimikrobnih tvari ovisi o osjetljivosti pojedinih uzročnika i izuzetno je važan za uspješno liječenje bakterijskih upala vanjskog zvukovoda. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi učestalost pojave pojedinih bakterijskih uzročnika koji uzrokuju upalu vanjskog zvukovoda u pasa te odrediti osjetljivost izolata na pojedine antimikrobne tvari. Istraživanje je provedeno na uzorku od 200 pasa sa upalom vanjskog zvukovoda, zaprimljenih na Kliniku za zarazne bolesti u razdoblju od listopada 2012. do siječnja 2014. godine. Najčešće izdvojene bakterije u pasa s upalom vanjskog zvukovoda u ovom istraživanju bile su S. pseudintermedius (58%) i P. aeruginosa (20%) dok su Proteus spp. (5%), Enterococcus spp. (6%) i E. coli (5%), izdvojene u znatno manjem broju. Utvrđena je relativno visoka osjetljivost izolata S. pseudintermedius na beta laktamske antibiotike (amoksicilin i klavulanska kiselina, cefaleksin) te pojedine aminoglikozde (amikacin, neomicin) i fluorokinolone (marbofloksacin). Vrlo visoka osjetljivost stafilokoka utvrđena je i na mupirocin i fucidinsku kiselinu. Svi izolati bakterije P. aeruginosa bili su potpuno neosjetljivi na amoksicilin i klavulansku kiselinu, kao i na cefaleksin, a utvrđena je i različita razina neosjetljivosti na druge antimikrobne tvari. Utvrđena je vrlo visoka osjetljivost ove bakterije na polimiksin B i umjerena osjetljivost na gentamicin, no zbog vrlo promjenjivih obrazaca i općenito visoke razine neosjetljivosti utvrđene u bakterije P. aeruginosa određivanje empirijske sheme liječenja vrlo lako može rezultirati neuspjehom te dovesti do stvaranja novih rezistencija. Stoga, određivanje osjetljivosti i pažljiv odabir antimikrobnog pripravka presudan je korak u odabiru odgovarajuće terapije kod infekcija ovom bakterijom.

bakterije; antimikrobna osjetljivost; psi; upala vanjskog zvukovoda

nije evidentirano