hrvatski

Gensko liječenje tumora tumor-supresorskim genima p53 i p21CIP1/WAF1

Mutacije koje dovode do aktivacije onkogena i inaktivacije regulatora staničnog ciklusa, naročito supresorskih gena, igraju kritičnu ulogu u nastanku i progresiji bolesti. Stoga strategija genskog liječenja tumora ispravljanjem pogreške koja je dovela do nastanka bolesti predstavlja primamljiv pristup. U ovom smo radu usporedili supresorski učinak gena p53 s učinkom gena p21CIP1/WAF1 na nekoliko staničnih linija tumora čovjeka i miša. Gene p53 i p21CIP1/WAF1 unosili smo u stanice tumora pomoću replikacijski nesposobnih adenovirusnih vektora. Povećanu ekspresiju transgena dokazali smo na razini RNA, kao i na razini proteina. Pokazali smo da oba gena uspješno inhibiraju rast svih stanica tumora, ovisno o dozi, ali da su stanice tumora ljudi s divljim tipom gena p53 otpornije na povećanu ekspresiju gena p53 (MCF-7 i CaCo-2) od onih u kojima je taj gen mutiran (SW 620) ili posjeduju inaktiviran protein p53 (HeLa). Oba gena aktiviraju apoptozu u stanicama koje posjeduju mutirani ili inaktivirani protein, ali je učinak gena p21CIP1/WAF1 slabiji. Rast stanične linije tumora miša Renca jače je inhibirao gen p21CIP1/WAF1, a do aktivacije apoptoze u ovim stanicama došlo je nakon unosa oba gena. In vivo pokusi pokazali su da nakon unosa oba gena, stanice Renca gube sposobnost stvaranja tumora u Balb/c miševima, dok je rast već formiranih tumora jače inhibiran genom p21CIP1/WAF1. Na temelju ovih rezultata zaključujemo da su adenovirusni vektori odličan prijenosni sustav za unos gena p53 i p21CIP1/WAF1 u stanice tumora. Gen p53 učinkovitiji je od gena p21CIP1/WAF1 kao terapeutski gen za potencijalno gensko liječenje tumora ljudi, a mehanizme kojima gen p21CIP1/WAF1 izaziva apoptozu potrebno je dodatno razjasniti.

gensko liječenje; tumor-supresorski geni; p53; p21WAF1/CIP/1; in vitro; in vivo; apoptoza

nije evidentirano