hrvatski

Kristalizacija stakla

Poznavanje procesa prijelaza amorfne, neuređene staklene strukture u kristalnu, od posebne je važnosti u različitim područjima znanosti i primjene ovih materijala. Gledano klasično temodimamički, staklo nastaje kada je u procesu dobivanja izbjegnuta kristalizacija. Međutim, kristalizacija stakla može biti spontana, nastala kao neželjeni proces tijekom dobivanja, a može biti strogo kontrolirani proces stvarajući čitav niz novih, modernih materijala s posebnim kemijskim i fizičkim svojstvima. Kontroliranom kristalizacijom nastaje kompozitni materijal, staklo-keramika, najčešće volumnom ili površinskom kristalizacijom. Razvoj mikrostrukture tijekom kristalizacije stakla od nanokristalnih preko djelomično kristalizairanih struktura do potpuno kristalizairanih staklo-keramika, istraživan je na mnogim sustavima kao što su fosfatna, silikatna, aluminosilikatna, boratna, biostakla, i dr. Staklo-keramike pokazuju prednosti pred klasično dobivenim keramikama: nisu porozne, homogene su, kemijski su stabilne, pokazju visoku mehničku napetost te visoku optičku prozirnost i u tehnološkom su smislu izrazito značajne. Istraživanje staklo-keramika utječe na razvitak elektronike, optoelektronike, laserske tehnologije, pohranjivanje nuklearnog otpada ali biomedicinskih područja kao što je farmaceutska industrija i medicina. U ovom će prikazu biti pokazan tijek kristalizacije nekih fosftanih stakala koristeći moderne električne i strukturne metode. Želi se pokazati da strukturne promjene nastale u točno određenom termičkom okviru utječu na promjene električne vodljivosti. Poseban osvrt uključuje istraživanje kemijskih i električnih procesa koji se odvijaju na površini bioaktivnog stakla kao novom pristupu u izučavanju površinske aktivnosti bioaktivnih materijala. Utjecaj kristalizacije na bioaktivnost biostakala.

staklo; kontrolirana kristalizacija; struktura-svojstva

nije evidentirano