hrvatski

Otrovanje pasa strihninom

Strihnin je otrovni alkaloid izdvojen iz sjemena indijskog drveta Strychnos Nux- vomica. Do kraja 18.st.upotrebljavao se kao otrov za životinje, a zatim i u terapeutske svrhe. Otkrili su ga kemičari: Joseph-Biename Caventou i Pierre-Joseph Pelletier, 1918.na Filipinima. Iako je neurotoksičan, ne koncentrira se u živčanom tkivu. Ionizira se u kiselom mediju i apsorbira iz gastrointestinalnog trakta, nosnih prohoda ili s mjesta parenteralne aplikacije. Ako je ulaz p/o, vrijeme djelovanja ovisiti će je li želudac prazan ili pun, te o vrsti hrane koju sadrži. Putuje plazmom i eritrocitima, brzo napušta krvne žile, te 50% otrova uđe u tkiva za pet minuta. Metabolizira se mikrosomalnim enzimima.Izvješća govore da su najveće koncentracije strihnina sadržavali: sadržaj želuca, jetra i bubreg. Strihnin i njegovi metaboliti izlučuju se urinom. Kod akutnih otrovanja simptomi e pojave nakon 10 do 20 minuta nakon ingestije uzrokujući silovite grčeve. Ako se ove konvulzije ne liječe smrt obično nastupa za 1 do 3 sata nakon otrovanja, kao posljedica gušenja. Bilo je slabo opipljivo, a zbog grčeva pacijent trpi jaku bol. Urin je ponekad obojen zelenkasto, oči su izbuljene, a zjenice proširene. Nakon smrti brzo nastupa mrtvačka ukočenost. Nalazi se jaka kongestija mozga, meninga i leđne moždine koji su posuti silnim točkastim krvrenjima. Pluća su edematozna, a na perikardu su također izražena silna točkasta krvarenja. Patohistološki u citoplazmi parenhimskih jetrenih stanica uočeno je mutno bubrenje. U bubregu je nđena teška kongestija intersticija i glomerula. U slezeni je došlo do potpune začepljenosti sinusoida i krvnih žila koje opskrbljuju pulpu slezene. U naša dva slučaja dokazanog trovanja strihninom u pasa, na razudbi je utvrđena pasivna hiperemija pluća s parenhimskim krvarenjem i alveolarnim emfizemom. Patohistološkom pretragom su uočeni znaci hiperemije i krvarenja u parenhimu mozga, te parenhimska krvarenja

otrovanje; pas; strihnin

nije evidentirano