hrvatski

Siromaštvo i stanovanje u gradovima slabije razvijenih zemalja

Teško je definirati, odnosno odrediti što točno obilježava slabije razvijene zemlje. Svaka svjetska organizacija (UN, MMF, Svjetska banka…) ima drugačije kriterije, no može se reći da su to zemlje niskog ekonomskog razvoja, malog bruto domaćeg proizvoda (BDP) te niske vrijednosti ljudskog razvojnog indeksa (HDI). Postoje različiti nazivi za slabije razvijene zemlje poput: nerazvijene zemlje, neindustrijalizirane zemlje, zemlje Juga ili Zemlje Trećeg svijeta (engl. Third World). Nakon završetka Hladnog rata izraz, odnosno, pojam Treći svijet se sve manje koristi jer izaziva negativne konotacije kao što su inferiornost prema razvijenim zemljama, želja za zapadnjačkim modelom razvoja te određena homogenost među zemljama unatoč postojanju velikih prostornih razlika (npr. Latinska Amerika i Afrika). Iz tog razloga primjerenije je nazvati ih slabije razvijenim zemljama. Problem stanovanja u slabije razvijenim zemljama je vrlo izražen. Adekvatno i dostupno stanovanje je osnovna ljudska potreba. Većina gradske populacije slabije razvijenih zemalja obitava u nerazvijenim naseljima, bez osnovnih uvjeta za život s niskim ili gotovo nikakvim prihodima. Povećanje broja stanovnika u tim gradovima uzrokuje dodatno smanjenje životno prihvatljivih stambenih površina. Stanovništvo iz ruralnih područja pokušava naći bolju budućnost u urbanim sredinama tražeći posao ali njihovi planovi ostaju neostvareni zbog velikog broja stanovnika koje je snašla ista sudbina te ostaju u gradu, postaju beskućnici i stvaraju divlja naselja. Cilj rada je prikazati probleme s kojima se svakodnevno susreće siromašna populacija velikih gradova, njihov način života odnosno njihovu snalažljivost u traženju načina kako da dožive sutra. Također će se, kroz primjere, opisati glavni oblici stanovanja te državna stambena politika slabije razvijenih zemalja.

siromaštvo; stanovanje; squatter naselja; slabije razvijene zemlje

nije evidentirano