hrvatski

Urbani razvoj Šibenika

Šibenik se smjestio u središnjem dijelu hrvatske obale Jadrana, u razvedenom zaljevu u koji utječe rijeka Krka, jedna od glavnih krških rijeka Hrvatske. Smještajem zauzima južne padine okolnih vapnenačkih brda, prateći konfiguraciju terena, te plodne udoline Gornjeg i Donjeg polja. Za razliku od većine jadranskih gradova koje su osnovali Grci ili Rimljani, Šibenik je samorodni grad te ga se može smatrati najstarijim hrvatskim gradom na Jadranu. Prvi put se spominje 1066. godine prigodom boravka hrvatskog Kralja Petra Krešimira kao - "Castrum Sebenici". Danas je Šibenik glavni grad, kulturno- prosvjetno, administrativno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije te broji 34 862 stanovnika. Osim same povijesti grada i njegovih znamenitosti, posebno je zanimljiv njegov urbani razvoj i preobražaj početkom 20. stoljeća. Stari, kameni izgled grada, koji je dominirao na početku prije pojave industrije, u potpunosti će biti zanemaren dolaskom industrijske razvojne strategije i dolaskom okolnog stanovništva u grad. To će se odraziti ne samo na povećanje stanovnika, već i na prostorni obuhvat grada, odnosno uzrokovat će urbanu eksploziju. Gradit će se nove četvrti i postrojenja dok takva državno-industrijska razvojna strategija ne dođe u krizu. Novim tranzicijskim razdobljem i tercijarizacijom društva nameću se neki drugi prostorni uvjeti koji će tražiti promjenu postojeće strukture i tražiti nove pravce razvoja i širenja grada. U ovom je radu riječ o urbanom razvoju Šibenika, njegovim prekretnicama, promjenama funkcija u prostornoj strukturi grada te će se predvidjeti budući pravci širenja grada.

urbani razvoj; grad; Šibenik

nije evidentirano