hrvatski

Planska stambena izgradnja u Splitu nakon 1945. godine

Krajem Drugog svjetskog rata Split je bio relativno malo naselje (1948. godine u njemu je živjelo 54187 stanovnika) između uzvisine Gripe i brda Marjan, a danas je veliki grad širokog aglomeracijskog područja i velike gravitacijske snage. Nakon rata pristupilo se obnovi stambenog fonda te kao i u ostalim socijalističkim gradovima izgradnji planskih stambenih jedinica. Snažan demografski pritisak izazvan procesima industrijalizacije, deagrarizacije i deruralizacije uvjetovao je da Split u Jugoslaviji bude jedan od najbrže rastućih gradova. Upravo taj prostorni fenomen izrazito dinamičnog razvoja grada, s naglaskom na plansku stambenu izgradnju pokušat će se u ovom radu se pregledno i sveobuhvatno obrađuje. Prostorni obuhvat rada odnosi se isključivo na administrativne granice grada Splita iako primjeri planske stambene izgradnje postoje i u njegovu širem aglomeracijskom području (jedan u Solinu, dva u kaštelanskom i jedan u poljičkom primorju). Cilj rada je utvrditi razlog takvog dinamičnog razvoja Splita, te objasniti koncepciju planskih stambenih jedinica te njezinu promjenu tijekom vremena.

urbano planiranje; stanogradnja; grad; Split

nije evidentirano