hrvatski

Forenzičko prosuđivanje zaraznih pobačaja goveda

Poslije svakog pobačaja u goveda veterinar je dužan utvrditi da li je plod živorođen ili mrtvorođen te koliko je star. Dokaz mrtvorođenosti utvrđujemo patoanatomskom pretragom koju nadopunjujemo vodenom probom pluća, želuca, crijeva i patohistološkom pretragom. Starost ploda određujemo na osnovu razvijenosti pojedini kostiju (ekstremiteta), dužine trtica-zatiljak, težine te obraslosti ploda dlakom, a sve to upotpunjujemo pregledom majke. Na temelju sveobuhvatnog postupka veterinar je dužan dokazati ili isključiti zarazni pobačaj. Prema našim zakonskim propisima isti mora uzeti uzorke i poslati u HVI, kako bi se isključila bruceloza, leptospiroza, genitalna kampilobakterioza, Q groznica i neosporoza. Iz literatumih podataka razdoblje gestacije u kojemu se javlja pobačaj različito je kod različitih uzročnika. Pobačaji u 2. i 3. trećini graviditeta najčešći su kod L. monocytogenes, L. pomona, zaraznog rinotraheitisa goveda i neosporoze, a u prvoj trećini graviditeta kod trihomonijaze i bolesti sluznica goveda. Pri pobačaju uzrokovanim brucelozom promjene su specifične (žutohladetinaste plodne ovojnice, mjestimice posute fibrinskim i gnojnim naslagama a kotiledoni na pojedinim mjestima, napose na rubovima sivkasi i nekrotični sa fibrinskognojnom prevlakom. U želucu pobačenog ploda nalazi se žućkastobijela sluzava pahuljasta masa sa subseroznim točkastim i prugastim krvarenjima na želucu, crijevima i mokraćnom mjehuru. Pupčani tračak je edematozan. Kod pobačenih fetusa potkožje je sluzavo infiltrirano a na serozama se uočavaju krvarenja i fibrinozna upala. Brucelozne pobačaje u 80% slučajeva prate retencije sekundine. Prodormalni simptomi pobačaja su otok stidnice, upadanje ligamenata, pojava kolostruma i sluzavo-gnojni iscjedak iz stidnice. Inkubacija je od najmanje 4-5 tjedana pa do 236 dana. Kod kampilobakterioznog pobačaja placenta je hladetinasto infiltrirana, zamućena s nekrotičnim žarištima i točkastim krvarenjima te pjegama poput kože. Kotiledoni su prljavo sivi sa nekrozama i točkastim krvarenjima. Na pobačenom fetusu nalazimo sluzave edemske infiltracije u potkožju trbuha, u lakatnoj regiji, na grudnom košu i unutarnjoj plohi butova. Ova edemska crvenkasta tekućina na zraku postaje prljavocrvene boje, a sadržava siraste krpice i pahuljice. Ponekada se nađe serofibrinozni perikarditis, pleuritis i peritonitis a u sirištu edem s puno narančaste i žute sluzi na sluznici. Genitalna vibrioza goveda (C. foetus) uzrokuje štete u smislu gubitka teladi, smanjenja količine mlijeka i jalovosti. U akutnom stadiju enzootije pobaci 10 do 25% krava i junica, bez obzira na trajanje gestacije, iako najčešće u 5. do 7. mjesecu. Placenta je sluzavo infiltrirana, kotiledoni prljave sivocrvenkaste boje, mjestimice nekrotični i posuti točkastim krvarenjima. Pri histološkoj pretrazi uočava se tromboza korionskih kapilara, koja uništava vezu između kotiledona i karunkula. U slučajevima pobačaja uzrokovanog zaraznim rinotraheitisom goveda na posteljici nalazimo difuzni placentitis sa bijelim nekrotičnim kotiledonima i edematoznim žuto obojenim interkotiledonamim područjima. Pobačeni fetus sadrži prekomjerne količine tekućine u tjelesnim šupljinama a na jetri i drugim organima uočavaju se mala diseminirana nekrotična žarišta. Pri leptospiroznom pobačaju uočavamo difuzni placentitis sa blijedim kotiledonima i edematozno blijedo-žućkastim interkotiledonamim područjima. Fetus je gotovo autoliziran i najčešće ugiba 2 dana prije pobačaja, što se može uočiti i u pobačaja uzrokovanih listeriozom, s time što u pobačenih fetusa nalazimo multiple mikroapscese. U pobačenih fetusa inficiranih klamidiozom, uzrok pobačaja je placentitis a smrt nastaje zbog pneumonije i hepatitisa. Razudbom pobačenog fetusa redovito se nađu nekrotična žarišta na jetri. Pri pobačaju uzrokovanom neosporama, pobačeni fetusi su autolizirani ili mumificirani a u rijetkim slučajevima nalazimo mala bijela žarišta u srcu i skeletnoj muskulaturi. BVDV virus izaziva nespecifične promjene. Pri svakom pobačaju treba sa što većom sigurnošću odrediti o čemu se u pojedinom slučaju radi. Iako su zarazni pobačaji češći, ne treba zaboraviti da i nezarazni pobačaji mogu imati enzootski karakter (pljesniva hrana, pokvarena hrana itd.) iako su najčešće sporadični. Kad smo donijeli odluku da li se u konkretnom slučaju radi o zaraznom ili nezaraznom pobačaju (čiji uzrok najčešće leži izvan životinjskog tijela) uvijek treba razlikovati abortus (nezreo plod istisnut iz maternice) od preranog porođaja (partus praematurus-p\od u goveda sposoban je za život nakon 28 tjedana, ). Pobačaj može biti rani (prije embrionalnog razvoja tjelesnih organa) kod kojeg se zameci ne izbacuju van nego se resorbiraju, a kod kasnog pobačaja iz maternice se istiskuje razvijeni plod. Zatim treba posebnu pozornost posvetiti i znati razlikovati prijeteći abortus (abortus imminens), sa simptomima koji upućuju na pobačaj (krvarenje iz maternice), -abortus u tijeku (abortus in tractu), -potpuni abortus (abortus completus) plod istisnut sa ovojnicama i nepotpuni abortus (abortus incompletus) sa ovojnicama odvojenim od ploda. Kod svake sumnje na zarazni pobačaj treba u obzir uzeti koje je godišnje doba, koliko dugo je trajao graviditet odnosno koliko je star pobačeni plod, koji su simptomi na plotkinji kao i koje su patoanatomske promjene na pobačenom fetusu. Nakon svih tih podataka, sistemom eliminacije uzimamo materijal na dodatne laboratorijske pretrage kako bi isključili ili potvrdili sumnju na neku zaraznu bolest. Uzorke treba uzeti po pravilima struke i poslati u ovlaštene laboratorije koji obavljaju navedene pretrage.

zarazni pobačaj; forenzičko prosuđivanje; goveda

nije evidentirano