hrvatski

Franjevci u pretpreporodno doba

Procesi nacionalne integracije u pojedinim zemljama Europe odvijali su se u različito vrijeme, a započeli su u posljednjim desetljećima 18. stoljeća. Poticani potrebama društvenog razvoja imali su zadaću ujediniti dijelove vlastitog naroda i stvoriti modernu naciju na osnovama teritorijalne cjelokupnosti, jedinstvenog književnog jezika, jednakosti pred zakonom i uopće potrebe omogućavanja što širih građanskih i ljudskih sloboda i prava. Svaki je narodni preporod imao i svoju pretpovijest, svoje prapočetke, tako i narodni preporod na hrvatskom prostoru. U drugoj polovici 18. stoljeća, a osobito na početku 19. stoljeća javila se sve očitija težnja da se iz preživjelog feudalnog poretka prijeđe u suvremenije građansko društvo. Ideje društvenog napretka bile su prožete dvama osnovnim tendencijama: postignuće nacionalno - jezične unifikacije i nacionalno – teritorijalne integracije. Hrvatsko pretpreporodno razdoblje obilježiti će nastojanja da se prihvati jedan dijalekt i dalje izgrađuje jedinstveni hrvatski književni jezik. Iako će težnje za ujedinjenjem hrvatskih zemalja i tada već dolaziti do izražaja, jezični segment biti će puno izraženiji jer je oblikovanje hrvatskog standardnog jezika započelo već u 18. stoljeću. Veliku ulogu u oblikovanju i standardizaciji hrvatskog jezika imali su hrvatski franjevci, osobito u pretpreporodnom razdoblju, a ta je njihova djelatnost u prvom redu bila vezana uz njihov odgojno – obrazovni rad. Među hrvatskim piscima 17. i 18. stoljeća veći je broj franjevaca. Njihov književni rad i doprinos hrvatskom jezikoslovlju bio je ovisan o općim crkvenim, političkim i kulturnim prilikama na području pojedine provincije, a često je ovisio i o kulturnom nasljeđu koje je provincija gradila tijekom stoljeća. Trag koji su hrvatski franjevci u pretpreporodnom razdoblju ostavili na području jezične unifikacije hrvatskog jezika može se pratiti od 17. stoljeća. Počeci njihove jezične djelatnosti sežu u vrijeme katoličke obnove kada su franjevački pisci nastojali riješiti zadaću nadvladavanja razlika u govorima i narječjima kojima se služilo pučanstvo u pojedinim hrvatskim krajevima. Prvenstveni motiv literarnog stvaralaštva franjevaca toga doba bio je služenje poslanju Crkve i pisanom riječi, a taj se motiv zatim pretakao i u služenje poslanju Crkve u Hrvatskom narodu. Mnogi su franjevci svojom književnom i jezičnom djelatnošću anticipirali Hrvatski narodni preporod i jezičnu unifikaciju, ugrađujući se time u temelje nastanka moderne hrvatske nacije u 19. stoljeću.

franjevci; pretpreporodno doba; škole; jezik

nije evidentirano