hrvatski

VREDNOTE U HRVATSKOJ I U EUROPI ; Komparativna analiza

Ova knjiga koju predajemo hrvatskoj znanstvenoj i svekolikoj drugoj javnosti zapravo je plod četvrtog vala European Value Study istraživanja koje je provedeno 2008. godine u 47 europskih zemalja. Knjiga, ustvari, detaljno i vjerno u vrijednosnom smislu, odnosno u svezi poimanja, tumačenja i življenja vrednota, Hrvatsku smješta/pozicionira u europskom kontekstu prvog desetljeća trećega tisućljeća. Specifičnost EVS-a za Hrvatsku očituje se, prije svega i nadasve u interdisciplinarnoj suradnji znanstvenika Sveučilišta u Zagrebu. Naime, od početka, tj. od 1998. do danas na projektu European Values Study (EVS) s posebnom akribijom i znanstvenom odgovornošću sudjeluju teolozi i sociolozi, psiholozi, politolozi i metodičari, dakle znanstvenici iz više sastavnica Sveučilišta u Zagrebu. Ti znanstvenici čine već uigrani i prokušani znanstvenoistraživački tim u kojem najveći dio istraživača zajedno istražuju, analiziraju i komentiraju rezultate već treće desetljeće. Potrebno je naglasiti da se od druge polovice 20. stoljeća, osobito u Europi, osjetila, a zatim se postupno i ostvarivala dijaloška otvorenost, znanstvena suradnja i interdisciplinarna komplementarnost kod teologa znanstvenika, dakle kod znanstvenika vjernika, kao i kod znanstvenika, prije svega humanističkog i društvenog područja različitih svjetonazorskih uvjerenja. Knjiga koja je pred nama sastoji se od tri dijela. Prvi i treći dio sadrže dva poglavlja, a drugi dio sadrži četiri poglavlja. U svim poglavljima su u analizu, osim Hrvatske, uključene i zemlje bivše jugoslavenske federacije (Bosna i Hercegovina, Srbija, Slovenija, Crna Gora, Makedonija i Kosovo), te Hrvatskoj susjedne zemlje (Mađarska, Austrija i Italija). U tom kontekstu osnovni odabir zemalja za usporedbu s Hrvatskom slijedio je logiku sličnosti sociokulturnog i religijskog konteksta, te djelomice političkog i ekonomskog sustava, kao i mnogih povijesnih poveznica, ne umanjujući pritom i postojeće razlike, prije svega u ekonomskom i političkom smislu. No u većini poglavlja u analizu je u komparativnom smislu uključen i određeni broj drugih europskih zemalja, ovisno o samoj temi. U teorijskom smislu polazi se od različitih teorijskih pristupa i pravaca, no većina poglavlja temelji se na teorijama modernizacije, individualizacije i utjecaja religioznosti i religijskog naslijeđa. U empirijskom smislu analize u poglavljima temelje se na rezultatima empirijskog istraživanja provedenog 2008. godine (N=1498) u sklopu projekta European Value Study. U većini poglavlja ti se rezultati uspoređuju s rezultatima empirijskog istraživanja provedenog 1999. godine u sklopu istog projekta, kako za Hrvatsku tako i za druge europske zemlje uključene u analizu. Kako su u EVS projekt za 1999. godinu od zemalja bivše federacije bile uključene samo Hrvatska i Slovenija, za ostale zemlje, gdje je to moguće, dajemo rezultate empirijskih istraživanja provedenih u sklopu projekta World Value Study od 1995. do 2001. godine. Prvi dio sadržajno obuhvaća teme religioznosti i crkvenosti. U prvom poglavlju pod naslovom «Religija, društvo, politika: komparativna perspektiva» autori Gordan Črpić i Siniša Zrinščak analiziraju pitanje sličnosti i razlika u religioznosti Hrvatske i drugih zemalja sličnoga povijesno-kulturnog nasljeđa te utjecaj religije na pojedina pitanja u području političkih stavova. Osim prethodno navedenih zemalja, u analizu su uključene i Češka, Slovačka i Poljska. Rezultati analize potvrđuju prvu radnu hipotezu - da nema jednoznačnog odnosa utjecaja religioznosti na političko djelovanje, odnosno da u tome nema bitne razlike između zemalja više i niže razine religioznosti, a druga hipoteza (zemlje zahvaćene ratom / turbulentnim društvenim procesima imat će višu razinu utjecaja religioznosti na političko djelovanje od ostalih zemalja) je djelomično potvrđena. Autori ističu nužnost opreza kod povezivanja religioznosti i političkih stavova, odnosno pri zaključivanju o utjecaju religije na političke stavove, barem na individualnoj razini. Drugo poglavlje, «Određeni aspekti crkvenosti u Hrvatskoj u komparaciji s nekoliko europskih zemalja», potpisuju Josip Baloban, Ivan Štengl i Danijel Crnić. Polazište analize jest specifično teološko shvaćanje i tumačenje religije, te osobito crkvenosti. Osnovna hipoteza naglašava da se crkvenost i identifikacija s Crkvom, crkvena ortodoksija i crkvena ortopraksa međusobno suuvjetuju, te da su međusobno komplementarne. Autori, nakon provedene analize, ističu da je u svim zemljama nazočna parcijalna identifikacija sa Crkvom, odnosno kršćanstvo življeno po osobnom selektivnom izboru – izborno kršćanstvo, te naposljetku stupnjevita i distancirana crkvenost. Nadalje, primjetni su utjecaji procesa individualizacije i modernizacije na sveukupnu stvarnost crkvenosti, odnosno kršćanske religioznosti – kršćanske vjere. U komparativnom smislu susjednih zemalja i zemalja bivše federacije ističe se specifičnost Hrvatske, te bliskost drugim europskim zemljama s katoličkom većinom. Drugi dio knjige obuhvaća teme braka, obitelji, stavova prema djeci i odnosa roditelja i djece, te uloga žena i muškaraca. U prvom poglavlju drugog dijela naslovljenom «Analiza stavova o braku i obitelji u Hrvatskoj i u Europi» autori Josip Baloban, Krunoslav Nikodem i Danijel Crnić analizirajući stavove i pitanja o braku i obitelji pretpostavljaju utjecaje procesa modernizacije i individualizacije, te religioznosti na navedene stavove. U analizu je, osim Hrvatske, zemalja bivše jugoslavenske federacije, te Hrvatskoj susjednih zemalja (Mađarska, Austrija i Italija), uključen i dio europskih katoličkih zemalja (Španjolska, Portugal, Irska i Poljska). U tom smislu rezultati analize pokazuju značajan utjecaj religioznosti, nešto manji utjecaj individualizacije i uglavnom mali utjecaj modernizacije, kako za Hrvatsku tako i za većinu drugih zemalja. Na temelju dobivenih rezultata autori s jedne strane ističu kontinuiranu važnost braka i obitelji, a s druge strane pojavu novih oblika zajedničkog života koji na određeni način predstavljaju konkurenciju tradicionalnim bračnim i obiteljskim oblicima. Drugo poglavlje naslovljeno je «Bitne vrednote za uspješan brak. Teološki pristup». Autori, Josip Šimunović i Veronika Reljac, teološki propituju vrednote važne za uspješan brak, ističući pritom određenu proturječnost u hrvatskom društvu koje bilježi relativno visoku stopu prisutnog socijalitetnog steriliteta, a gdje većina građana brak ne smatra zastarjelom institucijom. U tom kontekstu ističe se važnost i Crkvenog doprinosa za razvoj kvalitetne obiteljske i populacijske politike u hrvatskom društvu, posebice stoga što je Crkva institucija od velikog povjerenja hrvatskih građana. Zaključno, autori navode kako u promatranom razdoblju od 1999. do 2008. godine nije došlo do velikih promjena u prihvaćanju i življenju analiziranih vrednota, što upućuje na određeni dinamizam konsolidiranja u prihvaćanju vrednota za uspješan brak. U trećem poglavlju Krunoslav Nikodem i Ivan Štengl analiziraju stavove prema djeci i promijenjene uloge žena i muškaraca u srednjoj i istočnoj Europi. I ovdje se polazi od utjecaja procesa modernizacije, individualizacije, te religioznosti na ispitivane stavove. Rezultati analize pokazuju različite, no uglavnom slabe utjecaje navedenih procesa na analizirane stavove i tvrdnje u većini promatranih zemalja. U Hrvatskoj je djelomice prisutan utjecaj modernizacije na stavove o djeci te na stavove o rodnim ulogama, a religioznost nema većeg utjecaja na analizirane stavove i tvrdnje. S obzirom da je obitelj ključna institucija religijske socijalizacije navedeni rezultati otvaraju mnoga pitanja koja zahtijevaju daljnja istraživanja i analize. Na kraju, autori ističu da su zahtijevi suvremenog tržišta rada u potpunoj suprotnosti s obiteljskim životom, te da potiču tradicionalnu podjelu poslova između žena i muškaraca. Četvrto poglavlje, koje potpisuju Veronika Reljac i Josip Šimunović, iz teološke perspektive analizira odnose roditelja i djece. U analizu je, osim prethodno navedenih zemalja, uključen i dio europskih zemalja s katoličkom većinom (Španjolska, Portugal, Irska, Poljska). Rezultati analize pokazuju jačanje stajališta o neobaveznosti djece spram vlastitih roditelja, te izraženu stabilnost stajališta o obaveznosti roditelja spram vlastite djece. Treći dio knjige obuhvaća teme socijalne distance i povjerenja u institucije. Prvo poglavlje trećeg dijela nosi naslov «Socijalna distanca i društveno okruženje ; Manjinske skupine u postkomunističkim i južnoeuropskim zemljama», a autori su Tanja Vučković Juroš, Ivana Dobrotić i Siniša Zrinščak. Poglavlje analizira predrasude prema Romima, homoseksualcima, Muslimanima i imigrantima, kao i čimbenike tih predrasuda. U analizu je uključeno osamnaest postkomunističkih i četiri južnoeuropske zemlje, a naglasak je na postkomunističkim zemljama koje se uspoređuju s južnoeuropskim zemljama. Osnovni cilj jest ukazati na individualne i kontekstualne čimbenike iskazivanja socijalne distance spram različitih manjinskih skupina u postkomunističkim i južnoeuropskim zemljama. Rezultati analize ukazuju na više specifičnosti no sličnosti u čimbenicima iskazivanja socijalne distance spram pojedinih manjinskih skupina. S obzirom na sličnosti u tom se kontekstu ističu čimbenici desno orijentiranog autoritarizma i stupnja obrazovanja. Drugo poglavlje autora Krunoslava Nikodema i Gordana Črpića naslovljeno je «O (ne)održivosti veza između povjerenja i demokracije ; Analiza povjerenja u institucije u Hrvatskoj i u Europi». S obzirom na primjetno kontinuirano opadanje povjerenja u institucije u Hrvatskoj, osnovni cilj ovog poglavlja je analiza mogućih čimbenika koji utječu na povjerenje u institucije. U analizi se polazi od šest teorijsko-konceptualnih modela: modernizacije, individualizacije, religioznosti, socijabilnosti, zadovoljstva demokracijom i stavova o političkim poretcima i političnosti. Osim ranije navedenih zemalja, u analizu su uključene i Finska, Švedska, Danska, Nizozemska, Norveška, Njemačka i Velika Britanija. Rezultati analize pokazuju da od svih dvadeset i dva indikatora u šest modela samo jedan indikator ima stabilnu povezanost s povjerenjem u institucije, a to je zadovoljstvo razvojem demokracije. U sjevernim europskim zemljama u tom smislu javlja se i povjerenje u ljude kao čimbenik povjerenja u institucije. Na kraju autori navode moguće razloge činjenice da od svih četrdeset i sedam zemalja koje su bile uključene u EVS projekt 2008. godine Hrvatska, uz Bugarsku i Srbiju, ima najniže povjerenje u ključne demokratske institucije.

vrednote ; Hrvatska ; Europa ; religija ; brak i obitelj ; socijalna distanca ; povjerenje

nije evidentirano