hrvatski

Etnički identiteti u južnoj Panoniji i Dalmaciji u Justinijanovo doba

Rasprava o etničkim identitetima u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku već je nekoliko desetljeća u središtu interesa istraživača, a njezin utjecaj sve je vidljiviji i u hrvatskoj znanosti. Novi paradigmatski obrasci zahtijevaju da se uvelike promijene uvriježena shvaćanja i ukorijenjene metode, odnosno da se u obzir uzmu novi istraživački aspekti. Provedeno istraživanje sadrži dvije razine: s jedne se strane raspravlja o teorijskom okviru, a s druge se nove metodološke zasade primjenjuju na konkretnu povijesnu situaciju. Teorijski okvir ukratko razmatra metode povijesne i arheološke znanosti u vezi s istraživanjem etničkog identiteta, napose dekonstrukcionističku metodu, koja je relevantna za povijesna vrela, odnosno postprocesualnu metodu, koja odbacuje kulturno-povijesni pristup u analizi arheološke građe. Pritom je polazišna postavka da ni povijesni ni arheološki izvori nemaju jedni nad drugima prednost u definiranju etničkog identiteta, međutim da se, postavljeni u istu razinu, mogu za to upotrebljavati jer sadržaj i pojavnost etničkog identiteta ovise o reprezentativnim simbolima čije je značenje dokučivo i u materijalnoj kulturi i u pisanim vrelima. Konkretna se povijesna situacija odnosi na etnički promjenljive prilike u južnoj Panoniji i Dalmaciji u Justinijanovo doba (okvirno prva polovina 6. stoljeća), kada i pisana vrela i arheološka građa upućuju na trajniju nazočnost neromanskih (germanskih) populacija. S tim u vezi razmotrit će se teškoće s kojima se istraživač suočava u nastojanju da jasnije odredi sliku etničkih prilika na spomenutom prostoru u naznačeno vrijeme. Pozornost će se posvetiti i svjedočanstvima koja upućuju na premještanje stanovništva, tj. priljev novih populacija u to doba na prostoru od Drave do Jadrana.

etnički identiteti; južna Panonija; Dalmacija; Justinijanovo doba

nije evidentirano