hrvatski

Biskupski posjedi Dubrava, Ivanić i Čazma u 12. i 13. stoljeću: teritorijalna organizacija, naselja i spomenici

Rad donosi interdisciplinarnu studiju naselja, njihovih položaja i međuodnosa (teritorijalne organizacije), povijesnih uvjeta njihova nastanka te logike komunikacija tijekom 12. i 13. stoljeća. Dominantno ruralni način života utjecao je na nedostatak uvjeta za stvaranje urbanih jezgri kao središta vlasti do 12. stoljeća, no moguće je primijetiti da srednjovjekovna naselja niču na mjestima, ili nedaleko mjesta, koja su više ili manje napučena i tijekom antičkog razdoblja, prije svega duž vodotokova i u smjeru pružanja antičkih cesti, često koristeći prapovijesni položaj. Rezultati istraživanja potvrdili su početne teze da se radi o području koje je se u upravnom smislu počelo formirati tijekom 12. stoljeća, da bi s drugom četvrtinom 13. stoljeća, dolaskom biskupa Stjepana II. i hercega Kolomana, doživjelo svojevrsnu srednjovjekovnu renesansu (osnivanje slobodnih trgovišta, samostana, Zbornog Kaptola, intenzivnija građevinska djelatnost itd.) prekinutu prodorom Tatara. Usporedbom teritorija pod vlašću biskupa i kralja ustanovljeno je da slijede princip iste organizacije, ali i razvoja naselja, što je na istraživanom prostoru možda najočitije kroz formiranje triju županata iz jedne, Dubravske županije, odnosno osnivanja slobodnih trgovišta u periodu druge polovine 13. stoljeća. Prepoznati su sakralni objekti, ili najmanje njihovi položaji, koji se navode u prvom popisu župa 1334. godine, a kao najvredniji spomenik, na kojem je očito djelovanje kraljevske radionice, čime su se uspostavile paralele sa širim kulturno umjetničkim krugom, ističe se srednjovjekovna dominikanska crkva sv. Marije Magdalene u Čazmi.

srednji vijek ; Slavonija ; Zagrebačka biskupija ; posjedi ; županati ; Dubrava ; Ivanić ; Čazma ; kulturni krajolik ; naselja ; arhitektura ; povijest

nije evidentirano