hrvatski

Divljač kao bioindikator onečišćenja okoliša teškim metalima

Emisije teških metala iz antropogenih izvora štetno utječu na okoliš. Teški metali su vrlo postojani u okolišu i zbog svojstva akumuliranja u ekosustavima opasni za žive organizme. Negativni učinak na organizam očituje se u sposobnosti za interakcije sa staničnim bjelančevinama i molekulom DNA, što uzrokuje propadanje bioloških makromolekula. Kroz hranidbene lance u ekosustavu teški metali se prenose s niže na višu hranidbenu razinu sve do krajnjih konzumenata. Stoga su divlji sisavci, među kojima i vrste koje pripadaju lovnoj divljači, pogodni bioindikatori onečišćenja okoliša teškim metalima. Posljednjih je godina u Hrvatskoj primijećeno da meso divljači iz lovišta sadržava i teške metale u određenim koncentracijama. Provedenim istraživanjima analizirana je prisutnost teških metala u primjercima divlje svinje, jazavca i divljih pataka, sakupljenih u odabranim lovištima u Hrvatskoj. Primjenom atomske apsorpcijske spektrofotometrije utvrđivani su prisutnost i mjerene koncentracije arsena, kadmija, olova i žive u tkivima mišića, jetre i bubrega. Dobiveni rezultati potvrdili su da divljač, zbog svojih prehrambenih navika i raznolikosti stanišnih i ekoloških uvjeta u lovištima u kojima obitava, može biti bioindikator onečišćenja okoliša teškim metalima. Zabilježene su pojedinačno više koncentracije kadmija i žive u parenhimskim organima pojedinih primjeraka divlje svinje, jazavca i divljih pataka. Budući da se meso divljači konzumira u prehrani, postoji potencijalni rizik od unosa teških metala u organizam čovjeka. Prosječna godišnja konzumacija mesa divljači u Hrvatskoj je vrlo niska (0, 3 kg po članu domaćinstva) pa ne postoji značajna opasnost po ljudsko zdravlje. Ipak, preporučljivo je izbjegavanje ili umjerena konzumacija parenhimskih organa divljači.

divljač ; lovište ; teški metali ; konzumacija mesa

nije evidentirano