hrvatski

Odnos splitskih dnevnih novina prema dijalektnoj književnosti u prvoj polovici 20. stoljeća

Početkom 20. stoljeća u Hrvatskoj se usporedo s književnim stvaralaštvom na standardnom jeziku javlja i moderna dijalektna književnost. U novim političkim prilikama u okvirima novonastale države snažno je oživljavanje dijalektne književnosti izazivalo oprječne reakcije. Budući da se u tek stvorenoj državi standardni jezik još nije bio sasvim učvrstio, dio javnosti dijalektne književne ostvaraje tumači kao pokušaj urušavanja standardnoga jezika, a time i kao ugrozu nacionalne integracije. Dio javnosti ipak je držao da regionalizam u tom smislu nije prijetnja nacionalnomu jedinstvu. Split je između dvaju svjetskih ratova postao upravno-političkim središtem Dalmacije, a zbog povijesnih okolnosti i teritorijalne rascjepkanosti politički se i sociolingvistički samostalno razvijao u odnosu na ostatak Hrvatske. Splitsko novinstvo toga doba zrcali ključna povijesno-politička, a time i književno-jezična, previranja između jugointegralne ideologije i političke paradigme temeljene na ideji kroatizma. Događaji vezani uz procvat dijalektnoga stvaralaštva, ponajprije književne čakavice, bilježili su se u splitskim dnevnim novinama osobito tridesetih godina 20. stoljeća. Vodeći splitski dnevnici u tom su razdoblju »Novo doba«, naklonjeno ideji unitarizma, te oporbeni »Jadranski dnevnik« i »Hrvatski glasnik«, naklonjeni Mačekovu haesesovskomu političkomu smjeru. Analizom sadržaja tih novinskih članaka nastoji se razaznati kakav je odnos uredništava dnevnikâ prema dijalektnoj književnosti te utječe li se promicanjem određenih stavova na oblikovanje javnoga mnijenja. Te će spoznaje biti prinos ponajprije slici međuratnoga Splita kao središta jezičnoga razvoja Dalmacije, ali i važan prilog usporednicama s jezičnim stanjem u ostatku Hrvatske.

dijalektna književnost; splitske dnevne novine »Novo doba«; »Jadranski dnevnik«; »Hrvatski glasnik«.

nije evidentirano