hrvatski

Jezik i pravopis splitskoga novinstva između dvaju svjetskih ratova

Glavni je cilj disertacije dati jezičnu sliku Splita kao dalmatinskoga središta nakon talijanske okupacije Zadra u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, temeljenu na analizi korpusa splitskih dnevnih novina. Naznačit će se odnosi uredništava dnevnikȃ prema hrvatskomu jeziku u međuratnom razdoblju, potkrijepljeni primjerima jezične politike kakva se u dnevnicima provodila. Pritom se razaznaju dvije oprječne struje: dnevnici koji podcrtavaju jezični unitarizam, uglavnom u suglasju s vukovsko-belićevskom normativistikom, i emancipacijska paradigma glasila koja u svojoj koncepciji češće ističu odrednicu »hrvatski«, s više ili manje uspješno izraženim jezičnim nacionalnim identificiranjem. Obradba istraživanoga korpusa uključuje metodu kvalitativne analize sadržaja s ciljem utvrđivanja i objašnjavanja sličnosti i razlika pisanoga materijala. Jezična analiza obuhvaća pravopisnu, fonološku, morfološku, sintaktičku te leksičku razinu, a posebna se pozornost posvećuje člancima o jeziku i pravopisu objavljivanima u analiziranim dnevnicima. Provedenom su jezično-pravopisnom analizom potvrđene početne pretpostavke: iz usporednog iščitavanja splitskih unitarnih dnevnika i splitskih dnevnika koji promiču nacionalnu ideju kroatizma potvrdilo se da su te dvije oprječne skupine dnevnika provodile umnogome bitno različitu jezičnu politiku. Uvjetno unitaristički usmjereno »Novo doba« i politički mu srodno splitsko novinstvo slijedi pravopisni obrazac Aleksandra Belića te kodifikacijske postavke trećeg naraštaja hrvatskih vukovaca njegujući tako jezičnu unifikaciju u svojem novinskom izrazu. Radićevski naklonjena glasila osnažuju hrvatski jezični identitet približavanjem kodifikacijskim temeljima nacionalno svjesne struje hrvatskih jezikoslovaca, to jest njeguju hrvatske jezične osebujnosti, ali kratkotrajna su vijeka zbog uglavnom političkih razloga. Time je izostao i njihov snažniji odjek u javnom jeziku, ali se provedenom analizom donekle prevrjednovala početna pretpostavka o (jezično) dosljedno unitarnom splitskome međuratnom novinstvu te pokazala i, premda manje izražena, nacionalno svjesnija dnevnička koncepcija.

splitski dnevnici između dvaju svjetskih ratova; unifikacijski pristup; jezično nacionalno identificiranje; jezik; pravopis; članci o jeziku i pravopisu

nije evidentirano