hrvatski

Kontrola kvalitete u prehrambenoj industriji – izazovi globalnog okruženja

Prema istraživanju koje je 2010. godine na zahtjev Europske agencije za sigurnost hrane (European Food Safety Authority, EFSA) proveo Eurobarometer, na reprezentativnom uzorku građana zemalja članica Europske unije, 79% građana je jako i/ili donekle zabrinuto za sigurnost hrane koju konzumiraju. U Hrvatskoj je taj postotak nešto niži (54%) u odnosu na EU prosjek, prema istraživanju koje je nedavno (2011.) provela Hrvatska agencija za hranu na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana. Vezano uz rizike hrane, najveću zabrinutost za hrvatske građane predstavljaju ostaci pesticida u žitaricama, voću i povrću (25%), genetski modificirani organizmi (20%), kvaliteta i svježina hrane (20%), aditivi u hrani (19%), ostaci hormona, antibiotika u mesu (19%). Gotovo 2/3 hrvatskih ispitanika smatra kako je hrana koju su konzumirali prije 10 godina, bila zdravija od ove sadašnje. U percepciji potrošača, kvaliteta (‘’zdravost’’) hrane se izjednačuje sa sigurnosti hrane (neškodljivosti za zdravlje), na što ukazuju novija istraživanja. Na proizvođače hrane je stavljen osobit pritisak i zbog zakonski definirane odgovornosti, koja je na svakoj fazi prerade hrane pod njihovom kontrolom, što de facto znači i odgovornost za cijeli prehrambeni lanac (''od polja do stola''). Budući da je prehrambeni lanac već davno postao globalan i za hrvatske proizvođače hrane, jasno je da organizacija efikasne kontrole hrane, predstavlja istinski izazov. Kontrola hrane u tim uvjetima, postaje multidisciplinaran zadatak ključnih nositelja aktivnosti (nabave, proizvodnje, prerade, kontrole kvalitete). Otvorena, objektivna komunikacija zainteresiranih strana (dobavljač sirovina – prerađivač), duboko zadire u procese uzgoja, skladištenja, prerade, ali i namjene (npr. bezglutenski proizvodi, bez alergenski proizvodi itd.) na relaciji prerađivač-potrošač. S jedna strane, efikasna organizacija kontrole hrane u prehrambenoj industriji i njezini alati, pružaju dokaze za poboljšanje efikasnosti čitavog prehrambenog lanca, a s druge strane, objektivni dokaz kvalitete i zdravstvene ispravnosti za potrošača/kupca i državne inspekcije/auditore. Od eksperata u kontroli hrane u prehrambenoj industriji, se osim kompetentnosti u dijelu analitike koja se podrazumijeva, traži jednostavna, ali stručna komunikacija u svakodnevnom okruženju i prema medijima, kako bi se povećalo povjerenje potrošača u sigurnost hrane koju konzumiraju.

kontrola kvalitete; prehrambena industrija

nije evidentirano