hrvatski

Repozitoriji u otvorenom pristupu: interoperabilnost kao jedini put

Arhiviranje cjelovitih tekstova u repozitorije u otvorenom pristupu (OAR) jedan je od načina osiguravanja otvorenog pristupa znanstvenoj literaturi. Danas gotovo svaka značajnija znanstvena institucija u svijetu posjeduje vlastiti institucijski repozitorij u koji arhivira cjelovite tekstove objavljenih radova svojih djelatnika. Iako sve brojniji i popunjeniji, OAR-i ne ispunjavaju svoju svrhu ukoliko se ne umreže u globalnu mrežu repozitorija u otvorenom pristupu i ne posvete dovoljno pozornosti interoperabilnosti s drugim sličnim i srodnim sustavima. Stoga se prilikom uspostave OAR-a mora voditi računa o standardima metapodataka koji će se koristiti za opis pohranjenih zapisa, kontroli kvalitete unesenih metapodataka, korištenim kontroliranim rječnicima, trajnim identifikatorima digitalnih dokumenata, jedinstvenom identifikacijom autora, implementaciji raznih standarda i protokola koji će omogućiti pobiranje i/ili razmjenu metapodataka između sustava i dr. Na taj se način stječu preduvjeti za međusobno povezivanje repozitorija, što osigurava veću vidljivost radova pohranjenih u repozitorije i lakšu dostupnost znanstvene literature. U radu se donosi pregled glavnih područja i važnijih inicijativa vezanih uz pitanja interoperabilnosti kojima je potrebno posvetiti posebnu pažnju prilikom izgradnje jednog takvog repozitorija u otvorenom pristupu.

interoperabilnost ; metapodaci ; otvoreni pristup ; digitalni repozitoriji

nije evidentirano