hrvatski

Uloga Josipa Kozarca i njegovih suvremenika u razvoju povijesnog preporodnog i modernističkog razdoblja šumarstva Hrvatske

Hrvatsko šumarstvo, kao i šumarstva većine zemalja središnje i zapadne Europe, u ovo vrijeme obilježava 250. godišnjicu postojanja. Prednost Hrvatske u odnosu na Europu je u tome što ima prirodne šume, zahvaljujući povijesnim događanjima i ekološkim obilježjima njenoga područja. Razvoj šumarstva Hrvatske može se promatrati u pet povijesnih razdoblja koja traju od godine 1750. do danas. To su: (1) Razdoblje nastanka, (2) Razdoblje preporoda, (3) Razdoblje modernizma, (4) Razdoblje nove zakonske regulative i (5) Razdoblje nakon osamostaljenje Republike Hrvatske. Razdoblja nastanka (1750.do 1850) u Europi je počelo zbog lošeg stanja šuma, stihijskih sječa, ekoloških katastrofa i spoznaje nužnosti uravnoteženoga gospodarenja šumama. Preporodno razdoblje (1850. do 1900.) obilježeno je vrlo kvalitetnim Zakonima o šumi (1852. i 1894.), osnivanjem Hrvatsko-slavonskoga šumarskoga društva (1846.) i Učilišta u Križevcima (1860.). U vojnoj krajini osniva se deset Imovnih općina a izvan njih tri Kraljevska nadšumarska ureda-u Sušaku, Zagrebu i Vinkovcima. Na cijelom području ustrojeno je šumarstvo u vlasništvu države, općina i privatnika. U Hrvatskoj je sve više visokoobrazovanih šumarskih stručnjala poput Vinkovčana Antuna Tomića, Franje Čordašića, Josipa Kozarca i drugih. Razdoblje modernizma (1900. do 1945) sve je više obilježeno razvojem stručne i znanstvene šumarske misli i šumarski sve obrazovanijih stručnjaka. Pišu se sve brojniji stručni i znanstveni radovi, posebice u glasilu Šumarski list. Stručnom i znanstvenom aktivnošću posebno se ističe šumarski stručnjak i književnik Josip Kozarac i veći broj njegovih suvremenika, obrazovanih šumarskih stručnjaka. Nakon Kazarčeve smrti 1906., hrvatsku šumarsku stručnu i znanstveni scenu preuzimaju uglavnom vrlo poznati i priznati profesori Šumarske akademije i Gospodarsko-šumarskoga fakulteta na Sveučilištu u Zagrebu-Andrija Petračić, Đuro Nenadić, Antun Levaković, Fran Kesterčanek, Josip Balen i drugi. Četvrto razdoblje, od svršetka Drugoga svjetskog rata do osamostaljenja Republike Hrvatske, obilježavaju osuvremenjivanje i nove zakonske regulative, uključujući unapređenje radova u šumi s tehničko-tehnološkoga stajališta. Međutim, šume i šumarstvo postaju poligon političkog neznanja i arogancije, gdje je dominirala nigdje viđena organiziranost šumarstva rascjepkanoga po političkim a ne šumarskim načelima. Razdoblje od osamostaljenja Republike Hrvatske do današnjih dana počelo je 1990. donošenjem kvalitetnog Zakona o šumama i kvalitetnih odredbi Ustava o vrijednsoti i zaštiti šuma. Osnovanao je Javno poduzeće Hrvatske šume p.o., Zagreb. razdoblje od osnivanja Javnog poduzeća do 2002., unatoč ratnih godina, bilo je kvalitetno. Međutim, razdoblje od osnivanja Trgovačkog društva 2002., do današnjih dana vrlo je nepovoljno, jer se šumarstvo utopilo u opće sivilo nesposobnosti, neznanja, nesposobnih ali podobnih kadrova i stručnoga nerada u skladu s manje više svim trgovačkim društvima danas. Gledajući i ocjenjujući 250-godišnje razdoblje organiziranoga šumarstva u Hrvatskoj, razdoblje nastanka može se ocijeniti uspješnim. Preporodno razdoblje i razdoblje modernizma bili su za šumarstvo i šumarsku struku najboljima. U njima su glavnu riječ vodili stručnjaci, a politika je dobrim zakonskim rješenjima davala pozitivan poticaj razvoju šumarske struke. U ta dva povijesna razdoblja Josip Kozarac i njegovi suvremenici uvelike su pridonijeli kvalitetnom razvoju šumarstva Hrvatske. U razdobljima nove zakonske regulative i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, od 1945. godine do današnjih dana, politika a ne šumarska struka imaju glavnu riječ i polako ali sigurno vode u propast šumarstvo i šume Hrvatske.

hrvatske šume; povijesna razdoblja; povijest šumarstva; razvoj šumarstva; šumarstvo

nije evidentirano