engleski

The role of authority in critical thinking and argumentation

Postavit ćemo pitanje o tome je li oslanjanje na autoritet valjan i pouzdan način zaključivanja te usporediti stavove koje su o tom pitanju iznijeli istaknuti filozofi koji su proučavali kritičko mišljenje. Pretpostavit ćemo da ispravna rasprava ravnopravnih sugovornika i ispravan načina mišljenja imaju sličan logički oblik jer se prvo odnosi na razuman način oblikovanja tuđeg, a drugo na razuman način oblikovanja vlastitog stava. Mogućnost obmanjujućeg argumenta učinak kojeg ovisi o pobuđenom poštovanju prema uglednim ličnostima, prvi je, prema Hamblinu, opisao John Locke i nazvao ga argumentum ad verecundiam. U literaturi često nalazimo stav da pozivanje na releventan autoritet može biti prihvatljivo. Nasuprot tome, pristupajući sa stajališta logičke semiotike, pokušat ćemo dokazati da pozivanje na autoritet ne može biti dopušten korak u komunikacijskom obliku rasprave ravnopravnih sudionika. Pretpostavljajući, zajedno s mnogim teoretičarima, da prevladavajući komunikacijski oblik može postati internaliziran u srodnom obliku mišljenja, postavit ćemo, u okviru filozofije humanističkog obrazovanja, pitanje o smislenosti, naizgled paradoksalnog stava prema kojemu imamo pravo poučavati o onome što sami ne znamo. U raspravi ćemo se osloniti i polemički osvrnuti na filozofska istraživanja C. Hamblina, J. Habermasa, M. Lipmana, F. van Eemerena, D. Waltona, J. Rancièrea i drugih.

argumentum ad verecundiam; epistemic authority; social forms of communication

nije evidentirano