hrvatski

Retrospektivna analiza osobitosti zdravstvene njege djece sa sepsom u pedijatrijskoj jedinici intenzivnog liječenja, Odjel za dječje bolesti, Klinička bolnica Osijek

Sepsa (septikemija) je vrlo složeno patološko zbivanje obilježeno općom reakcijom koja nastaje zbog (jednokratnog, opetovanog ili trajnog) prodora mikroorganizama i njihovih toksina iz nekog primarnog žarišta u krv. Cilj je istraživanja bio: ispitati pojavnost, etiologiju, spolnu i dobnu raspodjelu, uzročnike, komplikacije, smrtnost, zastupljenost pojedinih problema iz područja zdravstvene njege te zastupljenost specifičnih sestrinskih intervencija kod djece sa sepsom u Pedijatrijskoj jedinici intenzivnog liječenja, Odjel za dječje bolesti, KB Osijek. U studiju je uključeno 114 djece od 0-15 godina koja su primljena zbog sepse u Pedijatrijsku jedinicu intenzivnog liječenja, Odjel za dječje bolesti, KB Osijek u razdoblju od 1.1.2001. do 31.12.2005. Podatci su analizirani retrospektivno. U Pedijatrijsku jedinicu intenzivnog liječenja tijekom promatranih pet godina bilo je ukupno primljeno 2732 bolesnika u dobi od 0-15 godina, od kojih je 4, 2% (n = 114) bilo zbog sepse. Djevojčica je bilo 57, 1% (n = 65), a dječaka 42, 9% (n = 49), s omjerom 1, 32 : 1. U dojenačkoj dobi bilo je 66% (n = 76) djece, dok je 34, 2% (n = 39) djece starije od jedne godine. Kod 39, 4% (n = 45) djece sepsa je bila uz ranije poznatu osnovnu bolest ili je tijekom hospitalizacije obradom utvrđena primarna bolest. Smrtnost zbog sepse bila je 18, 4% (n = 21), a kod desetero djece uz pridruženu osnovnu bolest. Najčešći problemi iz područja zdravstvene njege koji su bili prisutni kod 100% (n = 114) ispitane djece smanjena je mogućnosti brige o sebi, visok rizik za nastanak infekcije / superpodirane infekcije i neupućenost (djece / roditelja). Problem poremećaja perfuzije bio je prisutan kod 85, 9 % (n = 98) ispitanika, a visok rizik za ozljede kod 85 % (n = 97) djece. Specifični su sestrinski postupci koji su se provodili kod 100 % (n = 114) ispitivane djece kontinuirano praćenje, procjena i monitoring, sprječavanje komplikacija dugotrajnog ležanja, pripreme za neinvazivne i invazivne dijagnostičke i terapijske zahvate te postupke, uzimanje uzoraka za laboratorijske, mikrobiološke i druge pretrage, postupci umjetnog načina prehrane i rehidracije, postupci i njega vezani uz periferne ili središnje venske katetere, primjena ordinirane terapije, pružanje psihoemocionalne i edukacijske pomoći djetetu i roditeljima (skrbnicima). Na sklonost k razvoju sepse utječu prisutnost anatomskih i funkcionalnih abnormalnosti, koje omogućuju bakterijsku kolonizaciju i invaziju. Najčešće je ishodište sepse respiratorni trakt. Odnos domaćin-uzročnik, pridružene anomalije te bolesnikova dob ključni su faktori koji određuju težinu kliničke slike i prognozu bolesti. Teška patofiziologija sepse također se odrazila na stupanj težine problema iz područja zdravstvene njege, koji su pak iziskivali vrlo specifične i zahtjevne sestrinske intervencije. Zbrinjavanje djeteta sa sepsom zasigurno za svaku medicinsku sestru predstavlja veliki stručni i psihoemocionalni izazov, a pred nju stavlja obvezu kontinuirane formalne, neformalne i informalne edukacije.

Sepsa; Pedijatrijska jedinica intenzivnog liječenja; Zdravstvena njega; Sestrinske dijagnoze

nije evidentirano